Muška i ženska prevara apsolutno su iste. Pišem ovo zbog žena, onih koje jednom ili češće čuju objašnjenje: ‘Ma nije to ništa značilo i/ili ja samo tebe volim.’
I opet, po milioniti puta, osim što sebe stave u prvi plan, a nas u zadnji (jer, nije pitanje što je to njemu značilo, već što je značilo meni), jednom laži peglaju drugu.
Prvo, ako mu nije ništa značilo nije se trebalo niti dogoditi.
No, stoljećima iskustva poučeni, uspjeli su i sebi i nama isprati mozgove da muška prevara nije tako teška kao ženska. E pa meni jeste! A ako se mene vara, mene se i pita. Moja prevara, ako bi se saznala, bila bi vjerojatno osnova za desetkovanje mene, a možda i veze, u kojem slučaju bi me ‘to mi nije ništa značilo’ dovelo u poziciju prostitutke jer samo one to rade bez osjećaja.
I eto nas opet na staroj temi: žene koje vole muškarce (ili seks) su trgovci, a muškarci koji vole isto su heroji. Pobogu! Pa 21. stoljeće je! Moramo se dogovoriti dajemo li se ili se prodajemo – svi zajedno.
U ljubavi uvijek ima nekog ludila
Da definiram značenje trgovca (ljubavlju): to je osoba koja prima novčanu ili matrijalnu zadovoljštinu za usluge davanja sebe. U širem smislu to je osoba koja ne treba razviti nikakve osjećanje kao preduvijet za isti. Ukratko, ta osoba se ne veže, samo se (pro)da po normativu. Definirat ću i značenje heroja: ne, to nije osoba muškog spola koja ode u klub i pokupi gore opisanu osobu suprotnog ili istog spola radi gore spomenutih aktivnosti.
Za mene riječ heroj ima ipak malo drugačije značenje. Za mene heroj znači biti malo lud. Za mene zaljubiti se znači biti heroj, jer moraš biti malo lud za zaljubiti se.
I eto mene opet na omiljenom Nietzscheu: ‘U ljubavi uvijek ima nekog ludila, no opet, uvijek ima i nekog smisla u ludilu.’ Zaista, moraš biti malo lud da pristaneš biti kamikaza. Jer (stoljeća nam u ovom slučaju nisu bila dosta za naučiti) još nismo sasvim shvatili da u ljubavi ne možeš pobijediti.
Nakon tih stoljeća izgubljenih bitki na ovom polju, jedinka – ja još uvijek povjerujem (svaki puta!) ‘evo, sad će! Sad će se dogoditi ljubav!’. Ali ne ide, ne možeš se raznijeti dinamitom i ostati živ. Ode ti ruka, pa noga, srce svakako, oči i uši već na početku, i na kraju si čak i sretan što nisi preživio. Lud ili heroj? Svejedno.
Kad iz tog kuta pogledam, možda je sigurnije ostati u kategoriji ‘trgovca’. Možda su zapravo trgovci pametni ljudi i ne daju se previše inkomodirati. Možda bi zapravo oni trebali biti ti koji plaćaju. Ne za za uslugu, nego za sigurnost: ‘Ja trgujem ljubavlju i ja se neću zaljubiti. Neću se oštetiti, uništiti, razvaliti. Koliko košta sat u sigurnoj zoni?’.
Emocije čine razliku
I eto me sada na kraju… Daleko od onoga gdje sam počela. Možda zaista postoje ‘trgovci’ i heroji, s samo emocije čine razliku između jednog i drugog: imaš muškarca u kojeg si se zaljubila (ili ženu); imaš nekoga od koga ti dah ubrza, srce lupa kao ludo, a koža se naježi na svaku pomisao o njemu/njoj.
Imaš nekoga kome si dala srce na milost i nemilost. I ta nas ludost čini herojima! I onda taj netko ode u neki klub, napije se ko čuskija, pokupi nekog komada, tako bezveze, i prevari te. I gdje je tu fer play? Ti hodaš s dinamitom oko pasa, daljinski upravljanim, a daljinski kod one pijane budale…. I puf!
Tako je to. Poželjela sam na jednoj kartici teksta jednom za svagda razriješiti misterij muške i ženske prevare, nazvati jednog trgovcem, a drugog herojem, ali spotakla sam se o sad već povijesnu smicalicu. Nema se tu puno za mudrovati: Jedanput se daš, a drugi put prodaš; danas si heroj, a sutra trgovac. Desetkovan u svakom pogledu.
