Brak je postao vrlo klimava institucija. Stariji zaključuju da je to zbog toga „što više niko neće nikoga da trpi“. Mladi bi rekli da je u reči „trpljenje“ upravo glavni razlog zašto im je sve teže da ostanu u zajednici, koja od njih zahtijeva da progutaju nešto što im je krupan i težak zalogaj.
Vremena su se promijenila i brak zaista nije što je nekad bio, a zavjet „Dok nas smrt ne rastavi“ polako gubi na poetičnosti i značaju.
Kako je to bilo nekad i da li se zaista toliko toga trpjelo, pitali smo žene, od kojih neke zbog „težih bračnih priča“ nisu željele pred objektiv, već smo ih poslušali kao anonimne osobe sa recimo vrlo bolnim uspomenama.
Imala sam sreće!
Danica Kerkez iz u oktobru ove godine proslaviće 50 godina braka. Kako kaže vrlo lijepog i stabilnog.
“Imala sam 18 godina kada sam se udala. Nisam dugo birala, jer što duže biraš, to je uglavnom gore! Videla sam ga dok je šetao, odmah mi se dopao, bio je lijep, zgodan, i danas je takav, nije se puno promijenio. Zabavljali smo se oko pola godine i vjenčali čim je došao iz vojske. Mogu reći da sam imala puno sreće, s obzirom na ono vrijeme. Sama sam izabrala i nisam se nijednog momenta pokajala. Dobili smo dva sina i sada imamo četvoro unučadi“, priča 68-ogodišnja Danica i otkriva da je ključ za dobar i dug brak u njenom slučaju razumijevanje, poštovanje, dogovor i to što su oboje bili vrijedni i posvećeni svojim poslovima i braku.
Ljubav se mijenja godinama, preobražava se u poštovanje, ali ne iščezava, ja njega i danas volim, zajedno smo pedeset godina, znaš li koliko je to vremena? U braku uvijek ima nesuglasica, ali to su normalne stvari koje se prevaziđu. Problem danas je što je sve manje spremnosti na kompromis i razumijevanje. Vremena su se promijenila i davati omladini savjete iz vremena kada sam ja bila mlada, nije pametno. Oni sada žive u skladu sa svojim vremenom, mi smo živjeli u skladu sa svojim.
Uvijek bih birala brak
“Ja sam ti bila vjerena osam godina, da tako kažem, jer se nismo ni poljubili, što narod kaže „gledali smo se na prazno“. Takva vremena bila. Znali smo se od djetinjstva, bili komšije, odrastali zajedno, ali sam se udala za drugog koji mi je bio „dogovoren“, priča 82-ogodišnja Milica Petković.
“Imala sam 23 godine kada sam se udala. Jovo je došao u Bosnu, odakle sam ja rodom, na Svetog Iliju, tu su nas upoznali i brzo smo se vjenčali. Bili smo u braku 55 godina do njegove smrti. Iako je naš brak bio više stvar dogovora rođaka, nisam se pokajala. Bio je dobar čovjek. Prepustio je meni da vodim domaćinstvo i raspolažem novcem. Da sam se rodila u današnje vrijeme opet bih se udala, jer kad imaš čovjeka kraj sebe sve je drugačije. Najgore je biti sam”, kaže Milica koja smatra da brak danas umire jer „svako hoće da je njegova glavna i da je gazda u kući“. “Jedino što nikad ne bih trpjela je da me potcjenjuje ili ne daj Bože tuče. Al, svašta su žene trpjele u moje vrijeme, i batine, i švaleranje, i uvrede, i kockanje… al nisu imale kuda, a i bila sramota razvesti se.”
Ne tjeramo inat
Mara Pavlović ima 74 godine i u drugom braku sa Damjanom je 20 godina. Prvi brak je trajao do smrti supruga. Tada je iz Ohrida stigla u Čelarevo i nakon pet godina pronašla je sreću sa sadašnjim suprugom.
“Kada me je Dane video prvi put rekao je: „Gdje si do sad bila, čekao sam te sve ove godine“. Imamo lijep brak, on voli da mi ispunjava želje, uvijek je bilo tako. Slažemo se, ne tjeramo jedno drugom inat, nije se do sada nijednom desilo da se posvađamo pa da zaćutimo”, priča Mara i prstima dodiruje mali zlatni privjesak u obliku srca, jedan od najljepših poklona od supruga.
Vjeruje da brak danas ne uspijeva, jer mladi ne žele više bilo šta da trpe, čak ni ono što bi mogli.
Znalo se ko koga sluša
Iako su njih tri „dobro prošle“, iz razgovora se može zaključiti da je nekad, prije pedeset, šezdeset i više godina, brak ipak u neku ruku bio „trpljenje“ onoga za šta mladi danas nemaju, niti žele da imaju, stomak. Znalo se čija je riječ glavna i zadnja, ko ide da radi, ko ostaje da čuva djecu, kuva ručak, pere kuću. Svekar i svekrva su se poštovali i u starosti i bolesti njegovali. Biti u braku se smatralo, kažu moje sagovornice, uspjehom i nekom vrstom zaštite.
„Muž ti je nekad upoređivan sa drvetom koje ženi pruža zaštitu od jakog Sunca ako je ona na velikoj pustari“, kažu.
„Na udatu ženu se nekad drugačije gledalo, čim nisi u braku odmah si za narod bila raspuštenica, ovakva i onakva. Muž i brak su ipak značili neku sigurnost za ženu, od koga ni mi ne znamo, ali tako je bilo“, objašnjavaju mi, a ja pokušavam da shvatim.
Ne daj Bože nikome
“Ja sam ti bila udata za čovjeka koga nisam voljela. To nikome ne bih poželjela, priča 85-godišnja S. B. iz Palanke. Nemoj mene fotografisati, bilo pa prošlo, a i neću da djeca pročitaju šta pričam za njihovog oca. On je umro, ali sam se ja prije toga razvela. Bilo je to bruka u ono vrijeme, posebno poslije 30 godina braka, ali nisam mogla više da trpim. Bio je kurvar, kockar, nikada kući nije bio, a i to malo što dođe, maltretirao bi me, i fizički i psihički. Drago mi je što današnje djevojke drugačije razmišljaju, i ne treba niko nikoga da trpi, posebno ne čovjeka koji ih vrijeđa ili udara. Imala sam 17 godina kada su me upoznali sa njim. Bila sam godinama zaljubljena u drugog momka, ali ko je mene tada šta pitao. Ko da se tada gledalo jel ti nekoga voliš ili ne… Napravili su nam veliku svadbu pod šatorom, oni se radovali, a ja krišom plakala. Rodila sam kćerku i sina koji su kao i ja trpeli takvog oca. Ali gdje sam mogla da se vratim ili pobjegnem u to vrijeme, roditelji bi me se odrekli da sam se vratila, okolina ismijavala”, kaže S.
“Brak može biti sigurna i lijepa luka, i meni je žao što kraj sebe nisam imala čovjeka koji me štiti i voli, ali takva mi je bila sudbina. Gorka. Svojoj djeci zato nikada nisam nametala svoje izbore i mišljenje, ko je njima dobar, meni je još bolji. Trudim se da budem dobra svekrva, jer što bi ja ženi koju moj sin voli zagorčavala život, što su sevkrve nekad radile, a i danas rade…”, kaže S. i dodaje da mladi treba da se vole i rađaju djecu, da se poštuju, a ako ne ide, da se u miru raziđu.
Izvor: Luftika.rs