“Naći će ona nešto bolje, znam ja nju, Džena nikada nije bila djevojka koju je držalo mjesto”, izgovarao je dok je palio treću cigaretu zaredom.
Piše: Lejla Feukić
“Imala je ona neke svoje bubice koje je teško bilo shvatiti, ali kada shvatiš… postaneš dio njenog blesavog univerzuma. Oduvijek sam htio da joj priznam kako joj zavidim na toj njenoj slobodi. U kafiću prepunom ljudi bi pričala i glasno se smijala kao da smo sami na svijetu, niti u jednom trenutku nije obraćala pažnju na čudne poglede ljudi okolo. Zapravo, ona je na sve obraćala pažnju, ali je jednostavno nije zanimalo mišljenje drugih. I ja sam se osjećao slobodno sa njom. Zamisli, bolan. Hodali bi gradom umazani kečapom, jedući pizzu, dok smo se borili sa vrućim zalogajima. Pored nas je prolazio cijeli svijet, ali u tom trenutku je meni bila bitna ona i njen nos umazan crvenim čudom”, nasmijao se, potegao gutljaj piva pa nastavio.
“Vrištali bi u autu na našu pjesmu, mahali slučajnim prolaznicima, a kući se vraćali ranom zorom. Bilo je nešto zarazno u tom njenom smijehu. U toj njenoj energiji. Strast prema životu je prenosila i na druge, a njena karizma je ono što me privlačilo. Rijetke su žene koje znaju, ba, da se nose sa ovakvima poput mene… Uvijek sam želio nešto više od života, a on, mangup jedan, servirao mi šta se njemu ćefne. I nije mario. Eto i sam znaš šta sam sranja u životu prošao. Ali, hej, od kako sam upoznao Dženu, ja sam životu servirao udarce. Ooo, i to kakve. Imao sam energije za dva života. Jednostavno je bila takva”, pričao je sa nekom razigranošću u glasu, a zatim spustio pogled, od čega mi se srce steglo.
“Ali, volim te, nikada nije rekla… A nije da nisam pokušavao da je “prevarim” i da ohrabrim da ih izgovori. Sada, kada pogledam unazad, shvatam da je meni jedino to bilo bitno… A njoj sve ostalo. Puštala me mokrog do kože u stan i takav sam sjedio na njenoj omiljenoj fotelji, a ni riječ, bolan, nije progovarala dok bi brisala pod. Kuhala bi mi čaj u svoju omiljenu šolju, a kada sam u 3 ujutro poželio palačinke koje samo ona zna napraviti, uvijek sam ih sa osmijehom dobijao. Znala me trpit i tvrdoglavog i blesavog i pijanog i svakakvog. Pa, majkumu, ako to nije bilo “volim te” onda ne znam šta je.”
