Misliš da ti on nedostaje?
Misliš da ti nedostaje način na koji te držao za ruku u ljetnim mjesecima ili način na koji si se uz njega smiješila u zimskim mjesecima?
Ili kako te je dozivao imenom?
Istina je ova, tebi nedostaje ljubav.
Tebi ne nedostaje njegova ruka. Tebi nedostaje ruka za koju ćeš se primiti. Tebi ne nedostaju njegove usne, već tebi nedostaju usne koje ćeš ljubiti. Tebi ne nedostaje način na koji te tješio kada si bila ranjiva, tebi nedostaje netko da bude pokraj tebe.
Nedostaje ti ljubav koja te neće nikada napustiti.
Tebi nedostaje povjerenje.
Tebi nedostaje netko kome ćeš reći sve svoje tajne i želje, a taj će te slušati i uživati. Tebi nedostaje netko na koga ćeš se moći osloniti kada ti zatreba. A ne netko tko je pobjegao kada nisi ni slutila.
Ali molim te, nemoj pobrkati svoju usamljenost i tu rupu u svom srcu, s nedostatkom njega.
Ti ga više ne poznaješ. Možda nikada ni nisi. Ti više ne znaš tu osobu. Više ne znaš koja mu je najdraža košulja. Ti ne znaš njegov izbor pića, omiljeni bend, a sigurno ne znaš kome se on smiješi nakon dugog dana na poslu.
Više ne poznaješ muškarca kojeg si voljela.
Dakle vidiš, ne može ti nedostajati netko tko je sada za tebe stranac. Ne može ti nedostajati netko tko je tek poznanik. Duh iz prošlosti. Uspomena.
Ova praznina koju osjećaš nije zbog odsutnosti nekoga koga si voljela. To je samo odsustvo ljubavi. Osjećaj za nečijom blizinom. Za nekim kome možeš ispričati svoje najdublje strahove, a taj netko će te zaštititi, umiriti i biti tu pokraj tebe.
Zapravo tebi nedostaje netko koga ćeš voljeti.
