Heidi Priebe objašnjava: “Ne očekujem da će me netko ‘oboriti s nogu’. Ja sam ona od rijetkih individua koja je sretna što živi u vremenu kada monogamija nije nužno norma. Ali, vjerujem u veliku ljubav jer sam je imala. Osjetila sam tu masivnu, sveobuhvatnu ljubav. Tu ‘ne mogu vjerovati da ovo postoji na planeti Zemlji’ vrstu ljubavi. Onu koja eruptira u neobuzdani plamen, pa se smiruje u žeravicu i tiho gori godinama. Onu vrstu ljubavi o kojoj pišu romane i skladaju simfonije. Onu koja uči više nego što si zamišljala naučiti i vraća natrag beskrajno više nego što uzima.”
Priebe vjeruje da ćemo “ljubav svog života” upoznati ako nam se posreći te da ćemo tada imati priliku predati joj se, učiti od nje i dopustiti joj da nas promijeni u “nedokučivoj” mjeri. Na taj način stječemo golemo iskustvo. No, ponekad takva vrsta ljubavi može biti neodrživa.
Guliver/Shutterstock“Ali evo nečega što ne piše u takvoj bajci – ponekad upoznamo ‘ljubav našeg života’, ali je ne uspijemo zadržati. Ne možemo se vjenčati s njom, provesti dugi niz godina, držati njene ruke na samrti poslije dobro proživljenog života s njima. Ponekad ne zadržimo ‘ljubav svog života’ zato što u stvarnom svijetu ljubav ne osvaja sve. Ona ne rješava nepopravljive razlike, ne pobjeđuje bolesti, ne premošćuje religijske rascjepe i ne spašava nas od nas samih kada se ne osjećamo dobro”,iznosi Priebe.
Također, postoje i brojne razlike među partnerima koje mogu dovesti do konflikata. Priebe iznosi neke: “Ponekad želiš maleni dom i troje djece, a tvoj partner želi živjeti u centru grada. Ponekad želiš proputovati cijeli svijet, a tvoj partner želi ostati u dvorištu vašeg doma. Ponekad imaš veće snove od svog partnera.”
ThinkstockKatkad najbolji potez koji možeš poduzeti, smatra Priebe, je prekinuti s partnerom i otići svojim putem, a ponekad nemaš izbora. No, ako s tom osobom nećeš ostati zauvijek, to ne umanjuje njenu vrijednost. Od pojedinih osoba možemo naučiti više nego od velikog broja ljudi koji prođu kroz naš život. “Neke osobe mogu te voljeti više u samo godinu dana nego što bi neke u 50 godina. Neki te ljudi mogu naučiti više u jednom danu nego što bi neki tokom cijelog života. Neke osobe u našim se životima pojave u određenom periodu i ostave uticaj koji je nezamjenjiv. I kako nazvati takve ljude nego ‘ljubavi našeg života’? Tko smo mi da im umanjimo vrijednost i poričemo da nas nisu promijenili na bolje samo zato što su nam se putevi razišli?”
Priebe upućuje na to da možda trebamo biti zahvalni što smo imali priliku upoznati tu osobu. Što smo imali priliku voljeti je i učiti od nje. Upoznati i napustiti ljubav svog života ne mora biti tvoja najveća životna tragedija. Ako je pustiš, to može biti najveći blagoslov jer neki ljudi ionako nisu imali prilike upoznati takvu osobu.
