Ako osjećaj zakaže i izostane ono što nazivamo instinktom, govor tijela će ti reći sve.
Nauči da čitaš.
Bilo mi je jasno da su nježno definisane crte lica tvoje oružje za borbu za opstanak u surovom svijetu rugoba. Široki osmijeh koji otkriva pravilno poredane bijele zube je prkos krezubim čudovištima kojima smo okruženi. Ti si ih se bojao. Ja sam se pitala: čemu strah? Strah od kompleksa. Strah od suočavanja sa sobom. Strah od poniženja. Strah od sebe. Od drugih. Oni su nakaze. Ti nisi. Ti si Dorian Gray.
Plaše te bore na njihovom licu. One podsjećaju da vrijeme prolazi. Ti smatraš da vrijeme ističe. Da je vrijeme određeno svima i da smo u igri dok ne istekne. Ne volim da mislim o isteku. Volim da razmišljam o toku vremena. Često me sprječavaš u tome tako što me razvlačiš iz krajnosti u krajnost. Za tebe sredina ne postoji. Postoje samo početak i kraj. A život je ili bijel ili crn. Postoje nakaze i postoji ljepota. Nema ničeg između. Odbila sam da povjerujem u to.
Svijetu prikazuješ lice dječaka koji ne dopušta godinama da ugroze njegovu ljepotu. Ljepotu koja prkosi vremenu isto koliko i racionalnosti. Drugi se dive. Zavide. Drugi te poštuju. Uzdižu. Drugi ne znaju. Ne vide. Preda mnom ti si pokazao svoje pravo lice. Ne može se dovijeka kriti prljavština pokrivena besprijekornim sjajem koji zasljepljuje sve koji ne zagrebu dovoljno po površini. Ja sam zagrebala. Pod noktima je ostala trulež koju si nosio u sebi.
Uvjeren si da će ljepota sakriti postupke. Poroke. Laži. Obmane. Da će tvoje ime ostati neuprljano među ljudima koje poznaješ, a koji te zapravo uopšte ne poštuju. Ni ti njih ne poštuješ. Ali ime je ime. I čast je čast. O njoj najviše i govore oni za koje je ona zapravo samo apstrakcija. Znam da će kada god te sretnem tvoja glava biti visoko podignuta. Drugi će takav govor tijela okarakterisati kao samopouzdanje. Samo ja ću biti užasnuta tvojom spremnošću da svijet pogledaš pravo u oči. Ti, koji bi glavu trebalo da pogneš do zemlje.
Nije mi potrebno da pogledam unakaženu sliku koja će pokazati svu gorčinu tvoje fizičke ljepote koja je samo kompenzacija za farsu koju nazivaš životom. Pred očima mi je. A ubijeđen si da ne mogu imati predstavu o tome da ona postoji. Tolike godine iskustva stoje iza tebe, a ti ništa nisi naučio.
Ipak… Nauči da čitaš.
Autorica: Tijana Katić (blacksheep.rs)
