Volimo Coelha zbog njegovog načina pisanja i lakoće kakvom kroz najbanalnije primjere ispriča velike životne lekcije. Pred vama je odlomak iz knjige “11 minuta”, koji tumači pojam koji je u realnom svijetu jako teško definisati – slobodu. Ni nakon ovog teksta nećete moći izreći tačnu rečenicu kojom biste opisali slobodu, ali duboko u sebi ćete je razumjeti. Ne, ovo nije samo priča o slobodi… Priča nekoliko priča u isto vrijeme.
“Biješe jednom jedna ptica. I biješe ukrašena parom savršenih krila i svjetlucavim, šarenim i čudesnim perjem. Najzad, biješe to životinja stvorena da leti slobodno na nebu, i da raduje svakoga ko bi je posmatrao.
Jednog dana, jedna žena vidje pticu i zaljubi se u nju. Posmatraše njen let usta otvorenih od čuda, dok joj je srce brzo lupalo, a oči sjajile od uzbuđenja.
Pozva je da lete zajedno, i obje putovaše nebom u potpunom skladu. Žena se divila, obožavala i slavila pticu.
Ali onda pomisli: možda ptica želi da upozna daleke planine! I žena se uplaši. Uplaši se da se nikada neće osjećati isto s nekom drugom pticom. I osjeti ljubomoru na sposobnosti letenja koje je ptica imala.
I osjeti se usamljenom.
I pomisli: “Spremiću zamku. Čim se ptica sljedeći put pojavi, nikada više neće otići.”
Ptica, koja je takođe bila zaljubljena, ponovo dođe sljedećega dana, upade u zamku, i ostade zarobljena u kavezu.
Svakog dana gledala je pticu. Tamo biješe predmet njene strasti, i ona ju je pokazivala svojim prijateljicama, koje primijetiše: “Ti si osoba koja ima sve.”
U međuvremenu, počela je da se događa neobična promjena: kako je pticu posjedovala, i više nije imala potrebu da je osvaja, poče da gubi interesovanje za nju. Ptica, ne mogavši da leti i izrazi svoja životna osjećanja, poče da blijedi, gubi sjaj, postade ružna –i žena joj više nije poklanjala pažnju, osim dok ju je hranila i čistila kavez.
Jednog lijepog dana, ptica uginu. Ona se duboko rastuži, i život je provodila misleći na nju. Ali, nije se sjećala kaveza, već samo onog dana kada ju je ugledala prvi put kako leti zadovoljna među oblacima.
I kada bi samu sebe osmotrila, shvatila bi da je ono što ju je toliko dirnulo, bila ptičija sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njeno fizičko tijelo.
Bez ptice, njen život je izgubio smisao, i smrt pokuca na njena vrata.
“Zašto si došla?”, upita ona smrt.
“Da bi ponovo mogla da letiš na nebu zajedno sa pticom”, odgovori smrt. “Da si joj dozvolila da zauvijek leti, voljela bi je i divila joj se još i više; ali sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo srela.”
