Sa srodnom dušom možete ostvariti neposrednu vezu istog trenutka kada se sretnete. Toliko snažnu da postaje neobjašnjiva i neopisiva. To je osoba koja vas razumije i povezuje se s vama u svakom pogledu, na svakom nivou. Ono što čini čaroliju jest osjećaj smirenosti, sigurnosti i sreće kada ste zajedno.
Sve se može dogoditi u treptaju oka, u jednom danu i da u potpunosti promijeni tijek naših života. Jednog dana živite sasvim ugodan život, a već sljedećeg je sve okrenuto naopako, pod naletom energije susreta sa srodnom dušom. Srodnu dušu možete sresti na svakom mjestu na planeti. Na ulici, u restoranu, u prodavaonici ili automehaničarskoj trgovini. Ali, onda kad se sretnete, čini vam se da vam se odjednom otvore oči. I sve stvari počnete promatrati iz nekog drugog kuta.
Od tog momenta sve nekako ostaje isto, a opet postaje drugačije. Odjednom, poželimo da većinu svog vremena provedemo baš uz srodnu dušu. I ovu osobu odjednom zovemo našom, na drugačiji način nego bilo koga drugog.
Osjećamo da nam se misli ravnaju, emocije produbljuju, a duhovnost raste. A kad se poljubimo, iskre lete na sve strane kao kod sudara dva svijeta koja postaju jedan. I poslije simbioze, osjećamo najudobniju opuštenost.
I jedino pitanje koje se postavlja od tog momenta nije kako smo se sreli, već kako smo do sad mogli živjeti jedno bez drugog
Ipak, životno iskustvo nas uči da ljubav nije uvijek jednostavna i da ne moramo uvijek ostati do kraja života sa srodnom dušom.
Razlozi za rastanak mogu biti mnogobrojni. Od onih realnih preko polurealnih pa do sasvim nerealnih. Ali, taj fizički rastanak je najmanji problem, kada su u pitanju srodne duše. Ono što ostane i poslije odlaska jeste ožiljak na dušama koje su u jednom momentu bile jedno.
Ipak, život se nastavlja. Pokušavate da stavite misli u nekakav tok, da organizirate obaveze. No, bez obzira na to koliko ste zauzeti novim životom posle prekida, samo jedan jedini momenat je potreban da umirite svoj um. I shvatite da ste još uvijek u stanju da osjetite svoju srodnu dušu. Ona je još uvijek prisutna u vama.
U tom momentu shvaćate da je sa srodnom dušom nemoguće prekinuti.
Zato jer je njena fizička prisutnost mizerna u odnosu na duhovno prisustvo
Zato što ste poslije pronalaska svoje srodne duše sasvim drugačija osoba. I ostajete tako promijenjeni do kraja života. Bez obzira da li nastavite vezu ili ne.
I poslije toga, više ništa nije isto. Potpuno je nevažno koga ste još voljeli i koga ćete sve voljeti. Otisak vaših duša ostaje zauvijek urezbaren. To je svojevrsni ples nemoguće ljubavi.
Čak i kada prođu godine od rastanaka, i kada su neke rane u potpunosti zacijeljene ostaje jedna struna u našim tijelima koja se uvijek, bez obzira na godine, bolno zategne. I ne samo na spomen imena srodne duše. Ili bačenog pogleda na zajedničke fotografije. Zategne se onog momenta kada vam kroz tijelo prostruji osjećaj koji je bio samo vaš. Usprkos iluzijama vremena, još uvijek smo privučeni svojom srodnom dušom. Onom koja je došla u naše živote i sve okrenula naopako bivajući pri tom sasvim svoja.
Kada bi sve ovo znali oni koji su pronašli svoju srodnu dušu, možda se ne bi toliko grčevito trudili da definiraju svoju vezu. Možda im ništa na ovom svijetu ne bi bilo važno koliko to da zauvijek ostanu zajedno. Ovo uglavnom znaju oni, koji su iz nekakvih razloga morali ili željeli prekinuti sa svojom srodnom dušom. Ali ih je na kraju sve dočekala ista stvarnost. Koliko god se trudili, sa srodnom dušom nisu uspjeli prekinuti. Jer su promjene bića koje su doživjeli, nosili zauvijek sa sobom. Bez obzira na to da li ih srodna duša prati ili ne.
“Ne govori ništa. Ni riječ. Svakako nam nikad nisu ni bile potrebne za komunikaciju. Je li to energija između naših duša ili prastaro srodstvo, ne znam. Ali, što god da imamo, prevazilazi moć jezika. Između nas, i tišina izvanredna. Čak i ona govori.” -Beau Taplin
