One su mlade, lijepe i pametne. Došle su u stranu zemlju da se educiraju. Pet njih su doktorice medicine, jedna genetičarka, a jedna psihologinja. One su na master i doktorskim studijama na Erasmus university u Rotterdamu, a dolaze iz svih gradova bivše nam Jugoslavije. Međusobno se druže i pomažu, pišu naučne radove, ali i razgovaraju o svim stvarima o kojima žene inače vole da polemišu.
Jedna od njih je slavila rođendan i to je bio povod da se skupimo. Na pozivnici za rođendansko druženje, pisalo je: “Specijalitet je ljubavna terapeutkinja i bosanska kuhinja.” Došle su sve koje su dobile pozivnicu.
Nakon što su dobro jele krompirušu, zeljanicu i sogan-dolmu, pokrenule su razgovor oko ljubavnih problema, a svaka je imala makar po jedno pitanje.
Beograđanka je pitala šta je potrebno za dug i uspješan brak i da li je takav brak, uopće, moguć, a ostale su počele grohotom da se smiju i kažu kako je otišla predaleko i kako, valjda, treba prvo da pita kako oformiti vezu, pa onda ići dalje. Onako samouvjerena i nasmijana, ova prekrasna beogradska plavuša, nastavila je: „Prvo da vidim mogu li ja to dostići!?“
Rekla sam da je dug, uspješan i sretan brak, naravno, moguć, ali to podrazumijeva cjeloživotni rad oba partnera na samima sebi. Pitale su šta podrazumijeva taj rad.
Ispričala sam im kratku priču o dvoje koji su htjeli da se vjenčaju, ali su željeli sretan i uspješan brak do kraja života. Kada su pitali poglavicu svoga plemena šta da rade kako bi uspjeli, rekao im je da dođu sutradan, a svako od njih neka donese po jednog orla. Kada su došli u dogovoreno vrijeme sa pticama, poglavica je rekao da uzmu špagu, zavežu orlovima po jednu nogu i puste ih da lete. Nakon što su učinili ono što im je rečeno i pustili orlove, ptice su mlatile krilima, ali kako su im noge bile svezane, nisu mogle letjeti i srušile su se na zemlju. Onda su počele da se kljucaju, jer su se željele osloboditi. Poglavica im je poslije rekao da presijeku špagu i puste ptice. Orlovi, sada oslobođeni, nesmetano su, jedan pored drugoga, odletjeli do oblaka.
Poglavica im je onda rekao: „Ako želite dug i uspješan brak, ne smijete vezati jedno drugo, jer ćete se početi kljucati, nego bez stege treba da idete jedno pored drugoga.“
Osim ove priče, rekla sam da partneri treba da ulažu u sebe i svoje vrijednosti, a, također, podsticati jedno drugo da razvijaju svoje sposobnosti. Svako od nas ima um, duh i tijelo, a da bi osoba bila sretna, to troje mora biti u balansu. Dakle, svakodnevno raditi, razvijati i usvršavati ove svoje vrijednosti.
Druga je pitala da li godine igraju značaj za uspješnu vezu.
Rekla sam kako istraživanja pokazuju prednosti i mane starijih ali i mlađih partnerica u odnosu na partnera, ali, na kraju kažu da su najuspješnije veze i brakovi kada razlika nije velika. Dvije, eventualno tri godine, gore – dolje, nebitno da li je muškarac mlađi, odnosno žena. Kako sam vidjela razočarenje na njenom licu, dodala sam da ne postoje te godine koje će razdvojiti dvoje ljudi koji se vole i koji su spremni raditi za dobrobit veze, kao i na samima sebi.
Šta treba raditi za dobrobit veze, pitala je treća.
Rekla sam da je najvažnije ne dopustiti da veza preraste u naviku, jer, ukoliko su veze duže, ili ako su brakovi u pitanju, često prerastaju u rutinu i sve se uzima zdravo za gotovo. Uzimajući partnera zdravo za gotovo, a zbog nezadovoljstva takvim odnosom, malo pomalo, dolazimo do malih konflikata koji, nerijetko prelaze u one veće i, znaju ići sve do razlaza.
Pored toga i, osim ljubavi koja se podrazumijeva, partneri treba da se poštuju i vjeruju jedno drugom.
Kao naći nekoga da te voli, poštuje i vjeruje ti? Nastavile su sa pitanjima.
„Ljubav, poštovanje i vjeru najprije naći u sebi i, prije svega, voljeti, poštovati i vjerovati sebi. Kada smo dosegli ovaj nivo i kada smo zadovoljni sami sa sobom, privući ćemo takvog partnera. Stara latinska izreka kaže: Similis simile gaudet, odnosno, sličan se sličnom raduje, a to je, osim što je i velika mudrost, također i velika istina.“
Kako osvježiti seks, da li priznati prevaru, zašto muškarci odlaze kad se sve čini savršeno, treba li u ljubavi proći ono što mladi obično prolaze ili treba odrasti odjednom, zašto se žene ponašaju kao mame prema svom partneru, kako se ostvariti i biti zadovoljna sobom, šta ako su oba partnera ostvarena i samostalna, zašto muškarci zaziru od uspješnih žena… samo su još neka od mnogih pitanja, koja su bila pokrenuta i o kojima smo diskutovale na današnjem rođendanskom druženju, na kojem je bilo toliko smijeha da smo si produžile život za još, barem, pet godina. A o svim ovim pitanjima ću pisati u narednim kolumnama.
Do tada, lijep pozdrav iz Rotterdama.
Autorica: Vahida Djedović
