Ljudi znaju kada su nešto upropastili. Čak i ako se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Čak i ako se ponašaju kao da nisu ništa krivo učinili.
Možda se kreneš pitati da li doista u to vjeruju, jesu li ponovo ispisali povijest kako bi ovog puta ispali pozitivci.
Vjeruj mi, on zna što je učinio.
Možda ne sutra ni za mjesec dana, ali kad tad taj osjećaj u utrobi koji se tromo budi, počet će ga izjedati. Govorit će da je želudac u pitanju. No tvoje će ga lice pronaći usred mrkle noći kada bude pregledavao tvoj Instagram. Tražit će te, tražit će tragove svoje pogreške, zanimat će ga da li si sretna ili još uvijek tuguješ za njim.
Možda će ti poslati poruku. Ona se uvijek čini nevina. Jednostavna poruka poput „Kako si?“.
Ali pamtiti ćeš kako te uništio ili bolje rečeno – kako je pokušao to.
Jednog će dana shvatiti da je sve upropastio. Ta će ga spoznaja toliko pogoditi da će u očaju pokušavati vratiti vrijeme i ispraviti sve što je napravio. Okrivljavat će se jer te izgubio. Prisjećat će se svakog vašeg zajedničkog trenutka, misleći koliko je život bio ljepši kada te imao uz sebe. Mrzit će se zbog toga.
Jednog će te dana poželjeti natrag. Pružit će ruke prema tebi u nadi da nije prekasno. Reći će ti da je bio glup, da je bio idiot, ali nikada neće u potpunosti preuzeti odgovornost. Izreći će potrebne riječi, ali iza njih nikada neće stajati.
Jednog će ti dana dati sve ono za što si tolike noći molila u suzama. Ali tog “jednog dana”, tebi će biti svejedno.
