Irma Subašić je djevojka koja je vodila životnu bitku. Vodila i izgubila, ali i zauvijek pobijedila.
Bila je to učenica Srednje medicinske škole, koja je bolovala je od rijetke vrste zloćudnog karcinoma ženskih reproduktivnih organa. I pored operativnih zahvata te brojnih ciklusa hemoterapija, karcinom se proširio na bubrege i jetru. Kako bi se prikupila novčana sredstva za njeno izlječenje organizovane su brojne humanitarne akcije, međutim, ova mlada Tuzlanka 25. februara prošle godine u Beču je izgubila svoju bitku za život.
Ona je sinonim za snagu, volju i borbu! Jedna je od najhrabrijih i najpozitivnijih osoba koje Tuzla pamti.
“Bila je pravi i iskren prijatelj, uvijek tu. Sjećam se mog prvog semestra na fakultetu i ispitnih rokova, malo prije njene smrti, ostajala bi budna sa mnom da se uvjeri da učim i da neću zaspati. Ustajala bi ujutro da mi poželi sreću i čekala rezultate. Zajedno smo završavale ispite i radile njen maturski rad, koji je nažalost ostao neodbranjen. I kada je otišla znala sam birati njen broj telefona i zvati.. Nesvjesno. Falila mi je ona injekcija pozitive, iz dana u dan sve mi je bilo teže, ali čovjek se navikne, nastavila sam da živim i radim ono što bi i ona htjela, da idem prema cilju jer znam da bi me ona tjerala da je još uvijek sa mnom. Bila je pravi heroj, mali anđeo na zemlji. Pravi primjer ljudima da se bore i nikad ne odustaju, jer ona nije! Do zadnjeg dana je vjerovala.” priča nam Samra, jedna od Irminih drugarica.
Tuzla je izgubila jednu mladu osobu koja je voljela život, uživala u svakom njegovom trenutku. Irma je iza sebe je imala armiju, svoj razred i prijatelje, koji joj nisu dozvoljavali da poklekne.
“Irma.. Vjera, nada, hrabrost, poštenje.. Sve u jednoj osobi. Imala sam jednog velikog prijatelja. Imale smo svoje neke planove za budućnost. Bila je djevojka specifičnog izgleda. Njena crvena kosa, njene oči, nježan glas… Umiljat.. Sve te stvari koje je Irma imala, nije imao svako. Imale smo mnogo stvari za odraditi u životu.” kazala je Selma, jedna od Irminih drugarica.
U znak sjećanja na heroinu, Ermin Kukić i Edim Turčinović su snimili dokumentarni film.
(Ženski.ba)
