Budući da ima više od godinu dana kako sam zaposlena kao Facebook savjetnica, a savjetujem, uglavnom, one koji mi pišu u inbox, veliki broj pitanja me inspiriše i da pišem o tome. Muškarci su češći u postavljanju pitanja, a koja se uglavnom odnose na partnersko – ljubavne odnose i traže odgovore na pitanja kako da riješe te probleme.
Pored mnogih na ovu temu, nedavno je u mom inboxu osvanuo sljedeći tekst:
„Ima preko trideset, a još nema momka. Gledam je i sviđa mi se, ali ona je tako umišljena. Vazda sama ili s prijateljicama, ali ko zna? Vremena su moderna. Možda je lezba!?“
Muške predrasude o ženama koje su same i u tridesetima, nepravedne su i često štete ženama. Ako je žena prešla određeni broj godina, a naizgled joj ništa ne fali, muškarci znaju tumačiti na svoj način:
„Sponzoruša! Čeka bogatog frajera. Očajna je i dobro bi joj došao i neki starkelja, samo da se udomi. Ove se treba kloniti. Kad te ovakva ščepa, gotov si. Vodi te pravo pred matičara.“
Pored muškaraca, priča i okolina:
„Sigurno ima neku veliku mahanu. Niko je neće. Nikada nije imala dugu vezu.“
Roditelji i porodica, sliježu ramenima:
„Puno radi. Vjenčala se za posao. Previše je izbirljiva. Takva je vazda bila. Svaki joj je pod mahanom. Traži savršenstvo. Ali, probirač – obirač.”
Međutim, često smo u zabludi kada su u pitanju ovakve žene. Ako nisu bile u dugoj vezi, to nikako ne upućuje na to da one ne znaju da vole. Ako je izbirljiva, to znači da zna šta želi i da joj je bolje da bude sama dok ne naiđe neko ko će se uklopiti u njena očekivanja. Ovakva djevojka ima cilj i nije joj važno šta drugi govore.
Porodici smeta, ako nema muža, pa je optužuju da puno radi. Možda želi obezbijediti sebi egzitenciju i želi obezbijediti sebi što više dok ne sretne „pravog“.
Okolina i onako vodi tuđu brigu, radije nego svoju, a muškarci „niti glođu kosku, nit je drugom daju“.
Kada će se udati? Zanima sve oko nje, samo ne i nju samu. A ovo je priča jedne od njih, probiračica:
„Kada sam završila fakultet, rekli su mi da sam pametna, mlada i lijepa i da sada treba da se udam. Imala sam 24 i nije mi padalo napamet. Poslije magisterija i pronalaska posla, nije se imalo šta čekati. Sada je pravo vrijeme, govorili su. Međutim, poslije doktorata, samo sam čula da šapuću, kad bih prolazila: ‘Sigurno je malo skrenula od silnog učenja. Lijepa, a ni kučeta ni mačeta. Šteta.’
Već sam navikla na ogovaranja i sada sa svojih 35, još uvijek ne želim da se udam. Ne doživljavam sebe kao majku i ne vidim ništa loše u tome. Svojim izborom nikome ne štetim, ali ljudi vole da se bave tuđim životima. Valjda zato jer nemaju vlastitoga.
A zašto sam sama?
Pa, moj vlastiti izbor. Ne kažem da nema, tu i tamo, pokoji muškarac, ali ništa ozbiljno. Jednostavno mi je dobro ovako i još uvijek ne želim ništa mijenjati. Ne želim se udati samo zato jer tako treba. I ako se budem udala, udaću se jer tako želim. Navikla sam na razne etikete tipa, avijatičarka, baksuz, sponzoruša, umišljena, probiračica – obiračica, a naposljetku i lezbača. Zanimljivo je to da, kad je muškarac lijep i sam uvijek je gay i ništa drugo, a ženama se pripisuje puno toga. Odavno mi je prestalo to smetati. Znam svoj put, nikome ne štetim i živim kako se meni sviđa.“
Kako prevazići predrasude?
Ovakve predrasude se teško prevazilaze. Još od pamtivijeka su etiketirane žene koje se nisu udale. Tada su bile usidjelice, a često se koristio izraz ‘ostala’.
Kada bismo svi mogli da se bavimo sobom i da ne zabadamo nos u tuđe stvari, život bi bio ljepši. Ali, upravo, kako je rekla djevojka iz prethodne priče, ljudi se bave tuđim životima, jer nemaju vlastitoga. A što se tiče društva i društvenih normi: pa, društvo opet činimo mi sami. Trebali bismo se cijeniti i poštovati i uvažavati razlike, bez obzira na to kakve su te razlike. Pa čak i ove koje kažu da je djevojka sama i u tridesetima.
Autorica: Vahida Djedović
