Kada se ti jednog jutra probudiš oduševljena životom, a on ne želi razgovarati zbog demona u svojoj glavi.. I kada ga zagrliš svom ljubavi ovoga svijeta, a on ti okrene leđa jer ga muči nešto čemu očito nisi dorasla. Nisi, jer šuti.
Kada u tebi pršte emocije i poželiš mu radost ucrtati na prsa, a on udahne bijes i izdahne ljutnju.
Pa na tvoje „Čemu?“ pruži ti tišinu, na tvoje „Molim te.“ ne odvrati ništa, a na tvoje „Razgovaraj..“ i dalje šuti.
Lako je voljeti nekoga, tko se u počecima veseli buđenjima s tobom, tko ti krade poljupce dok sigurna spavaš. Lako je voljeti nekoga tko se trudi iznenaditi te na one, vama (ili samo tebi), značajne datume. Lako ga je voljeti kada te jutrima ne pušta iz zagrljaja, jer baš si ti – najljepša na svijetu.
I baš je tvoja kosa najljepša. Baš tvoji obrazi, tvoja koža i tvoje usne. Lako je voljeti nekoga tko te natrag voli. I tko je odabrao tebe, a i ti si njega sama birala. Nekoga s kim si samo lijepe stvari doživjela..
Tako je lako voljeti nekoga koga ne želiš baciti kroz prozor.
Kada ga jednom uloviš da gleda kroz tebe, izbjegavajući susret „oči u oči“. I kada nakon stotinu šutnji ponovno zamoliš „Razgovaraj..“
A on nakon sto i jedne šutnje zaboravi kako je i tebe u počecima bilo lako voljeti.
Pa ponovno šuti na „Razgovaraj.“
I nakon sto i dvije šutnje zaboravi koliko ti treba da si voljena.
Pa na tvoje „Razgovaraj..“ još ti jednom šuti.
Kada vrisneš jer ti se čini da te drugačije ne čuje.
„E, to je ljubav!“ – kada mu kažeš.
Jer kada nekoga želiš baciti kroz prozor..
Ali mu kažeš „Sjedni ovdje.. Volim te takvog budalastog. Volim te iako nismo doživjeli samo lijepe stvari. Volim te do te mjere da ako ti nećeš razgovarati sa mnom, ja ću s tobom šutjeti. Što ću drugo? Sama sam te birala.“
Lako je voljeti nekoga koga ne želiš baciti kroz prozor.
A znaš onoga koga ti želiš baciti kroz prozor?
Znaš?
E, idi sada – i njega voli.
