Ljekari su još u devedesetim godinama prošlog stoljeća otkrili da emocionalni napor može uzrokovati stanje slično infarktu.
Uzrok poremećaja krije se u naletu hormona adrenalina koji, kaže mr. sci. dr. Nehru Mačkić, internista-kardiolog, zaista imitiraju simptome srčanog udara.
– Tegobe kreću s tjeskobom, a potom se javlja pritisak u prsima, bol i kašalj. Srce kuca ubrzano i nepravilno. Osobu oblijeva hladan znoj nakon čega osjeća slabost. Srećom, sa jenjavanjem sindroma nestaju i sve tegobe, a ono što je najvažnije, na srcu nema ožiljaka i oštećenja kakva su karakteristična nakon pravog srčanog udara – pojašnjava Mačkić.
Prema riječima kardiologa, sindrom slomljenog srca daje takvu kliničku sliku koja u potpunosti izgleda kao infarkt – osoba ima bolove, promjene u radu srca vidljive su na EKG-u, ali i u nalazu krvi, dok se na ultrazvuku ili nekoj od drugih vizualnih metoda, dio koji vodi prema vršku srca, vidi kao “mrtav”. Međutim, nalaz koronarografije, napominje Mačkić, pokazuje uredne žile.
– Stanje se liječi jednako kao i infarkt, a pravovremenim tretmanom potpuni oporavak nastupa za najviše dvije sedmice – kaže Mačkić.
Stručnjaci ističu kako su gubitak ljubavi, odnosno negativni doživljaji, i više nego metaforički povezani s bolom u srcu i grudnom košu.
– Negativne emocije, kao što su ljutnja ili frustracija, izazivaju neuobičjane, neuredane i nekoherentne obrasce srčanog ritma. S druge strane, pozitivne emocije, poput radosti i zahvalnosti, povezuju se sa glatkim, urednim i koherentnim obrascima u srčanoj aktivnosti. To jasno pokazuje kako je srce, izloženo utjecaju straha, tjeskobe, tuge, ljutnje ili bijesa, nije u skladu sa samim sobom, zbog čega odmah reagira kako bi nam dalo do znanja da se nalazimo u stanju neravnoteže. Mnogi u takvim situacijama automatski posežu za lijekom koji će umiriti simptom, ukloniti bol, ne pitajući se zašto im se to događa i šta im tijelo time poručuje – kaže doc. dr. Sabina Alispahić sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Međutim, kod emocionalne boli lijekovi samo privremeno pomažu. Oni, kako tvrdi Alispahić, ne mogu otkloniti neriješene osjećaje, unutarnje konflikte ili nezadovoljene potrebe koji nikada nisu izraženi ili istinski doživljeni.
– Kako bismo se riješili tuge i bijesa važno ih je osvijestiti, priznati i istražiti šta se nalazi u njihovoj pozadini. U većini slučajeva neophodno je raditi i na tijelu i na umu kako bismo doživjeli pozitivne promjene. Naravno, proces rada na sebi nije jednostavan, ali omogućava trajnije olakšanje i pojavu novog načina posmatranja sebe i drugih – govori Alispahić.
Više pate žene nego muškarci
Razlog zašto sindrom slomljenog srca nosi ovako slikovito ime je taj što se uglavnom javlja s gubitkom voljene osobe.
Iako su mnoge stvari vezane uz poremećaj još nerazjašnjene, statistički podaci pokazuju da od “slomljenog srca” više pate žene nego muškarci. U prosjeku, ovo stanje je kod žena češće sedam i po puta. Nije još uvijek do kraja razjašnjeno zašto sindrom pogađa starije žene, a ne i starije muškarce. Isto tako, kada je riječ o mlađima od 55 godina, zašto su žene ugroženije od muškaraca.
Obično je javlja jednom u životu
Istraživanja su pokazala kako se sindrom slomljenog srca javlja obično jednom u životu. Teorija o nastanku je puno. Neki stručnjaci tvrde kako veliki stres čini da organizam bude preplavljen adrenalinom, nakon čega krvne žile žene, koje su u tom slučaju obično u godinama iza menopauze, reagiraju patološki na takav poticaj.
Kod mlađih žena to nije slučaj, iako su češće pod stresom. Smatra se, naime, da ih spolni hormoni štite te da njihove žile nemaju takve patološke reakcije.
