Predstavljamo Vam Lejlu Ćebić Đerzić, magistricu ekonomije i uposlenicu RMU Banovići.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Svako od nas ima različite poglede na život, pa samim tim i na uspjeh. Sam uspjeh je jako teško definisati i nekako je to više individualna stvar u odnosu na uložene resurse na putu kojim gazimo. Ono što mogu kazati je da iza svega što sam postigla stoji jako mnogo odricanja, mnogo zalaganja, truda i rada.
Osnovno i srednje obrazovanje sam završila u Banovićima. Dodiplomski i postdiplomski studij sam zaršila na Univerzitetu u Tuzli, na Ekonomskom fakultetu. Obzirom da su moje osnovno obrazovanje obilježila ratna dešavanja, te kako sam rasla i stasala, počinjala sam shvatati ozbiljnost situacije u kojoj se moja generacija našla, te je želja za napretkom svakog od nas individualno, a time i društva u cjelini bila zaista jača od svega. I već tu počinje moj aktivizam, rad i zalaganje za napredak jedne male sredine kakvi su moji Banovići.
U političkom smislu, aktivna sam već od svog punoljetstva. Već sam sa 21 godinom postala vijećnica u Općinskom vijeću Banovići, da bi se moj mandat vijećnice nastavio i u narednom sazivu. Dva mandata u Općinskom vijeću Banovići bila su dovoljna da aktvino učestvujem u rješavanju različitih problema u lokalnoj zajednici, ali i da steknem ogromno iskustvo koje mi je pomoglo u daljem radu, ali i poslu ekonomiste kojeg obavljam.
Danas s ponosom ističem da sam uposlenica najuspješnijeg rudnika u BiH, Rudnika mrkog uglja „Banovići“ d.d. Banovići. Angažovana sam na poslovima glavnog ekonomiste za analizu troškova poslovanja u okviru Službe plana, analize i rasopodjele.
Zašto volite svoj posao?
Ekonomija je moje životno opredjeljenje i moj put kada je riječ o obrazovanju, koji istina, još nije završen. Rudnik Banovići je kolektiv koji upošljava blizu 3.000 radnika. Specifičnost ove grane industrije i veličina ovog kolektiva predstavljaju pravi izvor izazova sa kojima se svakodnevno susrećemo. U tom smislu svi mi i ekonomisti i pravnici, rudarski, mašinski i elektro inženjeri, ali i sve ostale struke imamo ogromnu mogućnost djelovanja u okviru svog znanja i iskustva, ali i mogućnost sticanja novih znanja i vještina. Možda je najvažnije istaći da je potreba za timskim radom jako izražena, a to je nešto što me u svakoj sferi mog života istinski raduje.
Međutim, ekonomija nije jedino moje opredjeljenje. Prije sam pomenula da sam aktivni član OO SDA Banovići od svog punoljetstva. Potpredsjednica Asocijacije žena koja djeluje u okviru OO SDA Banovići. U više navrata sam bila članom KIO AM SDA TK. Ponosna sam na svoju ulogu i priliku da budem dijelom najuspješnijeg općinskog odbora SDA u BiH. Ponosna sam na ljude koji vode OO SDA Banovići.
Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?
To vam dođe kao studentu pred ispit: „Da mi je još samo jedan dan“. Uvijek nedostaje koji sat, ali dobra organizacija je ključna.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Kulinarstvo je moja strast. Izuzetno volim kuhati i svaki slobodan trenutak posvećujem isprobavanju i kreiranju nekih novih recepata. Zvuči nevjerovatno, ali to je moj način odmora. Definitivno je razgovor i kafa sa suprugom nešto što istinski relaksira i puni baterije.
Životni moto?
„Cipela koja odgovara jednoj osobi, steže drugu – ne postoji recept za dobar život koji se može primijeniti u svim slučajevima“. Suština je učiti iz grešaka. Sve što vas na neki način „ne ubije“, mora vas ojačati. Sve životne nedaće koje vas snađu imaju svoje razloge. I dobro i loše, uvijek imaju razloge. Ne kaže se tek onako: „Strpljen – spašen“
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Pored moje porodice i porodice mog supruga, ja zaista imam sreću da sam okružena velikim brojem prijatelja i rođaka tako da se u različitim životnim situacijama uvijek nađe neko za razgovor. Odluke na kraju donosim sama, ali opet kažem uz ogromnu podršku porodice, prijatelja i rođaka.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Suština je redati prioritete u datim momentima. Moja sreća je da imam ogromnu podršku supruga i porodice, tako da se nisam našla u toj situaciji. Vjerujem da nije lako.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
„Nije važno šta kaže, nego ko kaže“ – shodno tome se i ponašam. Kritike bliskih ljudi vrlo rado sagledam i bez problema prihvatam.
Najemotivniji trenutak u životu?
Po prirodi sam vrlo emotivna, tako da je spisak tih trenutaka dugačak. Ima ih više, ne bih mogla izdvojiti samo jedan.
Tri najvažnije stvari u životu?
Zdravlje, porodica i vjera.
O čemu maštate?
Ne znam koliko je to dobro, ali istinski sam realista. Ne maštam, živim u realnosti.
Spadate li u gurmanske tipove, koje vaše omiljeno jelo?
Prije sam kazala da je kulinarstvo moja strast. Izuzetno volim kuhati, ali i jesti. Uvijek me raduje pripremanje hrane za drage ljude i zajedničko uživanje u hrani. Uživam u tradicionalnoj bosanskoj kuhinji.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
U jedno sam sigurna: BiH je moja domovina, ja rezervnu domovinu nemam i ne želim!
Svjesna sam velikih problema u kojima se svi zajedno nalazimo, ali dio odgovornosti je i na nama svima i u tom smislu trebamo djelovati, zajednički. Rado bih učinila sve što će dovesti do bilo koje vrste napretka i prosperiteta jedine nam domovine BiH, a mnogo je toga što se može napraviti. Za početak trebamo krenuti svako iz svoje avlije, svako iz svoje lokalne zajednice jer samo će „Skup jakih lokalnih zajednica učiniti jakom državu BiH“ M.K.
Na šta ste slabi?
Na nemoćne, stare osobe.
Kada je žena najljepša?
Kad je puna samopuzadanja, definitivno. Vrlo često se čuje i kad je zaljubljena, nije da se ne slažem, ali mislim da ovaj faktor samopouzdanja i unutrašnje ispunjenosti mnogo doprinosi ljepoti žene. A na koncu, ljepota je u oku posmatrača i vrlo teško je sve to generalizovati.