Ne kritikujte ih, oni nisu zaslužili da ih se kritikuje! Pohvalite ih, oni su naša radost, smisao života i naša budućnost.
Nerijetko, nakon jutarnje kafe i otvaranja e-mailova, sjednem da pročitam najnovije vijesti na lokalnim i kantonalnim portalima. Pažnju mi privuče naslov „Winterbreak party 2017. – dokaz vrhunske neorganizacije“ na lokalnom portalu Gradačac.com. Nikada, ali zaista nikada se nisam našla u situaciji da komentarišem priloge, ali ovaj puta htjedoh, krenuh i na kraju se predomislih. Neka, napisaću članak, apel, pa neka čitaju oni koji žele i neka „pljuju“ oni koji moraju.
Prije svega, samo noć prije, pohvalila sam ideju za Winterbreak party 2017. i podržala je sretna što jedna ovaka ideja proizilazi od naše djece, a vezana je za druženje i to ne samo druženje, nego masovno okupljanje mladosti, omladine, djece, odraslih. Svi su bili pozvani da uz igru i zabavu provedu posljednje dane raspusta. Kako je bilo? Lijepo, prelijepo bez ikakvih ispada, povreda, udaranja, svađanja, vrijeđanja, ponižavanja, degradiranja, mržnje… Da, bilo je lijepo! Uz muziku i pjesmu, naša djeca su se sankala, malo zapjevala i družila.
Međutim, u ovom gradu ne ide to tako! Kod nas se zdrave ideje ne podržavaju. Bolesni umovi će pronaći ono što ne valja, pronaći će makar nešto da ih degradira, demorališe, osujeti njihove zdrave ideje. Ostavili su smeće! Koliko smeća? Pet boca, dva poderana najlona preostalih od razderanih improviziranih sanki, kojih je sinoć bilo preko 200 komada i 3 limenke. Jesu, to su naša djeca ostavila poslije sankanja. Ostavili to „Veliko“ smeće koje su proizveli, jer ga nisu vidjeli sinoć i jer je bilo mračno. Došla su naša djeca poslije i sve pokupila, ali bolesni umovi su vidjeli slikali i osudili.
Pitate li se šta će reći naša mladost za naše matore komentare? Pitate li se da li će sutra ponovo uraditi isto? Da li će htjeti još jednom izaći masovno na druženje onda kada znaju da će se naći neki portali i neki likovi koji će ih ubijati u pojam sve dotle dok se ne povuku u svoje „Jazbine“ i dok od njih ne naprave SEBE – one „ tipove“ koji sjede u sobama i koji će ih natjerati da kritikuju i mrze sve oko sebe. Natjeraće ih da mrze rad, da mrze pozitivu, da mrze polet i elan svih onih koji su drugačiji od njih.
Napisah sve ovo s nadom da ćete svi vi koji mrzite pozitivna dešavanja makar prestati da dirate one koji se žele podignuti, prigrliti život i voljeti grad u kojem žive. Napisah ovo s namjerom da pitam sve te medije i kritičare da li su nekada pohvalili istu ovu djecu koja su postala vrhunski volonteri u zaštiti životne okoline, koji su osvojili prvo mjesto na Svjetskom takmičenju u Španiji iz ekologije, koji su očistili preko 10 000 kvadratnih metatra našega grada u protekle dvije godine, koji su posadili preko 3000 sadnica na našoj općini. Pitam vas isto tako kada ste pozvali na radio makar jednog uspješnog učenika i pohvalili ga? Pitam vas kada ste se sjetili da vrijedna djeca trebaju biti nagrađena? Pitam vas sugrađani moji, jer ja se družim s ovom djecom svaki dan i znam koliko su dobri, vrijedni, kulturni i pametni.
To znam i ponosna sam na svako naše dijete i drago mi je što ih baš takve imamo.
I, na kraju, dragi moji učenici igrajte se, sankajte, volite! Ne dozvolite da vas u tome spriječi par negativnih ljudi i portala, kojima je jedini cilj umješati vas u dnevne probleme starijih; u sve što se negativno dešava i pripisati vas ovima ili onima. Vi niste ni ovi ni oni, vi ste naši i mi vas baš zbog toga volimo!
Autorica: Fikreta Čobo
