Stigla je još jedna posebna januarska sedmica, treća u godišnjem nizu.
Sedmica kad čitava Evropa sa posebnom pažnjom govori o jednoj vrlo bolnoj temi: raku grlića maternice. U toj sedmici svi, i kompetentni i oni manje kompetentni, i mediji, NVO, udruženja gradjana…svi žele reći ponešto, ostaviti svoj pečat na tim danima. Nije to loše za zemlju koja ima visoku stopu učestalosti ovog oboljenja i to nažalost u svim dobnim skupinama i koja se barem za sada, ne trudi previše popraviti to. Kao da, ne daj Bože, ne mari za svoje žene.
Kao neko ko već dugi niz godina i ne samo u toj famoznoj „trećoj sedmici“, nego kad god se ukaže prilika, priča o toj pošasti za žene u našoj regiji (nažalost nismo jedini sa poraznom statistikom), osjećam se razočarano i uvrijedjeno takvim „povodljivim“ stavom naše javnosti. Kao da ostali dani nisu jednako važni i kao da naše žene nisu jednako vrijedne svih 365 dana u godini, da brinemo o njima i njihovom zdravlju, da svakodnevno apeliramo, molimo, pričamo, upozoravamo i edukujemo.. i njih same i sve oko njih.
Nažalost mi smo „zemlja na brdovitom Balkanu“, sa tim posebnim balkanskim mentalitetom gdje se ginekologu ide uglavnom ako si trudna, gdje je sramota da te mori nešto od „ženskih stvari“ i naravno, ne ide se ginekologu bez potrebe. Kad kažem, bez potrebe, mislim na ono što često čujem od pacijentica sa rakom grlića maternice kad ih pitamo što prije nisu došle, što se nisu kontrolisale.
Odgovor je uglavnom: nisam imala potrebe, nisam imala nikakvih problema. Kad dođe do simptoma i problema, onda priča već ima tragičnu notu.
Nažalost vrlo brzo se spozna sva težina one narodne: Kad si zdrav sve ti nešto fali, kad se razboliš samo ti zdravlje treba.
A tako malo treba da budemo sretne i vječno zdrave barem kad je ovo oboljenje u pitanju. Ni jedna, ama baš ni jedna žena ne bi trebala ni oboliti, a kamo li umrijeti od raka grlića maternice. Možda će se neko zapitati kako, zašto? Vrlo jednostavno.
Rak grlića maternice je potpuno preventabilno oboljenje, što znači da bi se svaki slučaj mogao spriječiti. Samo je potrebno, drage moje dame ostaviti po strani sve mahalske tabue, nelagode, suočiti se sama sa sobom i redovno ići na preventivne preglede kod ginekologa. I kad nas ništa ne boli, kada nemamo nikakvih simptoma treba otići ginekologu. Jesmo zemlja na brdovitom Balkanu sa puno mana i problema, da oni koji bi trebali ne brinu dovoljno o zdravlju svog naroda, ali ima i do naroda. Imamo i pameti i znanja, pa i mogućnosti i koliko god skromne bile, možemo sačuvati naše žene zdravima. Kažu da se standard jedne zemlje mjeri po stepenu obrazovanja njenog stanovništva i po razvijenosti zdravstvenog sistema.
Ni jedan od ova dva parametra nam nisu jača strana, mada lično smatram da tas zdravstva ipak više vuče. Još da je para i standarda poput onog u zemljama Skandinavije, mogli bi smo kao i oni o ovom oboljenju pričati kao o raritetima.
Zato nam valja zasukati rukave, naoštriti olovke i pročistiti grla i barem do daljnjeg, ove treće sedmice januara, svake godine pisati, pričati, oslikavati, upozoravati i educirati našu javnost, mlade i posebno žene o tome šta je rak grlića maternice i što je njegova realnost tako porazna.
Dok se ne izborimo za neka bolja vremena, drage moje dame ostajte mi zdrave, mislite malo više o sebi i to ne samo neke, nego sve dane u godini.
