Sve smo povremeno šizile na njihove komentare. Koliko smo puta, pomislile – „joj mama, smaraš me“. Ponekad te prosto mrzi da joj stoti put objašnjavaš kako da ispravno klikne nešto na laptopu. Možda te nervira što te nazove 14 puta zaredom da ti kaže da je provjerila da će padati kiša i kako, pobogu, moraš oprezno voziti. Ali nam ne misli ništa loše – mama sigurno zna najbolje. Da, zna, nemoj joj sad tražiti manu.
„Ona stvarno loše djeluje na tebe“, rekla mi je hiljadu puta. Pogleda poprijeko neku moju drugaricu, koja se pojavila niotkud, i već u glavi ima analizu. „Ne sviđa mi se“, a meni već muka. „Kako ti se ne sviđa, a i ne znaš curu?“ I tako ja provedem godine zaklinjući se u drugarice koje mi u konačnici tek tako okrenu leđa, a ja onda shvatim da treba da vjerujem samo NJOJ – mami. Jer je, naravno, u pravu.
„Nemoj me pogrešno shvatiti, ali, čini mi se da ovaj momak nije za tebe“.
Mama je vjerovatno posljednja osoba na svijetu od koje želiš čuti ljubavni savjet. Ali, šta god ti mislila – mama je to prošla, zna o čemu priča. „Moja mama ima šesto čulo kad je u pitanju ljubav. Majke mi, uvijek je pogodila. Ako je nisam slušala, bivala sam povrijeđena i uplakana danima, sedmicama..
„Ne iznosi svoj prljav veš“. Istina, nekad ne vodimo računa o tome šta pišemo na socijalnim mrežama. U vrijeme studiranja, pisala sam blog na kojem sam bez dlake na jeziku iznosila priče o svojim pijanim i seksualnim fantazijama, ne mareći o publici koja će to pročitati. Mislila sam da sam iskrena i slobodna, ali sam zapravo nemarna i glupa. Priče sam davno izbrisala s interneta, ali sam je sačuvala sebi u arhivi. Odbijam da čitam ponovo, umrla bih od sramote.
„Kćeri, sigurno nećeš željeti taj pirsing u 40-toj godini“. Da mi je dozvolila, već bi bila sva izbušena. Kad sam bila dijete, htjela sam pirsing u pupku, jer su sve cool cure u školi imale. Sada razmišljam i kužim da to zapravo nikad nisam ni željela. A mama je uvijek govorila da su ljudima puno važnije neke druge stvari osim onih kako izgledam i kakve sam asesoare po sebi pokačila.
„Ono si što jedeš“. Kad se samo sjetim onih gljiva, brokula, paprika, a meni se okreće želudac, jer želim da jedem „budaleštine“, kao ostala „raja“. Kad je mama malo makar dozvolila da i ja to jedem, već sam osjetila da pravim grešku i da to nije dobro za mene. Sad počnem izmišljati kojekakve chia sjemenke, lan, smoothie i zavrzlame, što je ponovo dokaz maminih ispravnih tvrdnji.
„Samo budi strpljiva“. To je ono što je između svih maminih istina, najveća istina. Razlog je jednostavan i jasan. Shvatiš s vremenom da sve ono što si joj ranije zamjerila – sve je bila u pravu. Vole se najviše oni s koji s kojima dijeliš obrok i sjediš za kuhinjskim stolom, a najbolji, vječiti prijatelji su oni od kojih si nastala.
Mama, ako sam ikad bila loša, bezobrazna, ako nisam znala slušati, ako nisam bila dobro dijete, ako sam nekad povisila ton, opsovala ili ako si mislila da ne prihvatam ništa što mi savjetuješ – izvini. Ja sam mama već odrasla i ja sam postala prava „TI“. I nije mi to krivo. Jer, ti mama znaš najbolje i uvijek si u pravu, priznajem!
Piše : Belma Krajišnik
