Kasnimo iz raznih razloga i uvijek imamo dobro opravdanje. Ali kako uspjevamo da pređemo granicu pristojnosti i ostavimo nekog da nas dugo čeka…
Mnogi nedolazak u zakazano vrijeme poistovećuju sa nepoštovanjem. Dok jedni dokazuju moć u smislu „dovoljno sam važna osoba da me neko čeka”, većina to čini nesvjesno i iz mnogo jednostavnijih razloga…
Kašnjenje je društveni fenomen od kojeg „pati” veliki broj ljudi, zbog čega se remeti svakodnevni život, a često narušavaju bliski i poslovni odnosi. Iako među onima koji kasne ima i onih koji na ovaj način veličaju svoju moć, naučna istraživanja su pokazala da čak 17 odsto ljudi kasni nesvjesno jer boluje od sindroma hroničnog kašnjenja, koji je neizlječiv. Ipak, da li je kašnjenje psihološki poremećaj ili jednostavno ružna navika koju ljudi teško mjenjaju?
Psihološke faze kroz koje prolaze osobe koje nesvjesno kasne mogu biti veoma opasne po zdravlje, s obzirom na to da kašnjenje može stvoriti probleme u svakodnevnom životu, narušiti lične i poslovne odnose, a zatim uzrokovati konstantni stres i očaj kada se stvari ne mogu popraviti, tvrde psiholozi, jer kada vrijeme istekne stid, pravdanje i izvinjavanje obično ne vrijede.
Izgovori za kašnjenja
– Kašnjenje je jedna od najiritantnijih čovekovih navika, koju mnogi poistovećuju i sa nepoštovanjem. Dok jedni kasne kako bi dokazali svoju važnost i moć u smislu „dovoljno sam važna osoba da me neko čeka”, većina to čini nesvjesno i iz mnogo jednostavnijih razloga. Ljudi koji kasne često se pravdaju time da im se uz put dogodio niz „nepredviđenih situacija” koje su ih omele da stignu na vrijeme.
Izgovori poput, pukla je guma na autobusu, auto nije hteo da upali ili bila je gužva u saobraćaju, svima su nam manje-više poznati, ali i onda kada nam osobe koje stalno kasne navedu opravdan razlog kašnjenja, taj razlog uzimamo sa rezervom. Važno je znati da se ova neprijatna navika može promeniti ako zaista postoji volja za time, samo je potrebno da osoba koja kasni počne da razmišlja o organizovanju svog vremena, savjetuje Dragana Stanković, psiholog.
Naučna istraživanja su pokazala da postoje dvije osnovne kategorije osoba koje kasne, zavisnici od adrenalina, koji uživaju u žurbi i na taj način narušavaju svakodnevnu monotoniju, i oni koji imaju lošu procjenu vremena za koje bi hteli da ispune što više poslova i obaveza.
– „Još samo pet minuta” je rečenica koju stalno upotrebljavaju oni koji kasne, što se naročito odnosi na jutarnje buđenje, kada alarm stalno pomjeramo za pet minuta i na kraju obično zakasnimo. Loša procjena vremena i loša organizacija najčešći su uzroci kašnjenja, jer ljudi koji kasne obično rade sve u posljednjem momentu, a raspored aktivnosti koje treba da završe im je prenatrpan, pa na kraju ništa ne završe na vrijeme. Jedan od razloga je takođe i rasejanost.
Čini se da, pri polasku od kuće kad žurite, nema ničeg goreg od nervoznog traženja ključeva, novčanika, mobilnog telefona, za šta se kasnije nerijetko morate vratiti i eto opet razloga za kašnjenje – navodi primjer sagovornica.
Za mnoge problem sa kašnjenjem počinje već u djetinjstvu ugledanjem na druge, najčešće roditelje. Dijete koje se identifikuje, na primer, sa majkom ili ocem koji stalno kasne, shvata kašnjenje kao normalan način ponašanja, zbog čega u odraslom dobu stiče problem koji može da mu remeti svakodnevni život. Psihološki razlog za kašnjenje može da se tumači i kao vid otpora i posljedica buntovne faze iz detinjstva, zbog koje pojedinac ne želi da uradi ono što se od njega očekuje.
Na fiziološkom nivou kašnjenje ima veze sa razlikama u funkcionisanju ljudskog mozga, tvrdi psiholog, a dokazano je i da ljudi koji uvijek kasne drugačije shvataju prolaznost vremena. Naučna istraživanja su pokazala da čak 17 posto ljudi hronično kasni, za šta je kriv sindrom hroničnog kašnjenja, mentalni poremećaj ADHD, koji pogađa isto područje mozga kao i poremećaj deficita pažnje, zbog čega osoba ne može na pravi način da procjeni koliko joj je vremena potrebno za obavljanje neke radnje.
Kad se obratiti psihologu…
– Osobe koje boluju od ovog sindroma nemaju jasno postavljene prioritete šta prvo treba da obave, već im se sve čini jednako važnim. Takođe, često imaju problema sa samokontrolom, alkoholom, kockanjem, prejedanjem i često su u potrazi za novim uzbuđenjima. Iako će neki stručnjaci rado posavjetovati osobe koje pate od hroničnog kašnjenja da se dogovaraju sa poslodavcem da dobijaju zadatke koji nemaju rokove, vlada mišljenje da je kod 90 posto „oboljelih” ipak riječ o sindromu neodgovornosti i nepoštovanja tuđeg vremena – tvrdi psiholog Dragana Stanković.
Iako se situacija kada neko kasni obično završava negodovanjem, požurivanjem i na kraju ljutnjom osobe koja čeka, postavlja se pitanje koja strana je u tom slučaju više pod stresom i koliko oni koji čekaju ili trpe posljedice nečijeg kašnjenja treba da imaju razumijevanja i tolerancije.
– Danas kašnjenje nije u modi. Kašnjenje na posao ili poslovni sastanak je neozbiljno i ostavlja utisak neodgovorne osobe na koju se ne može računati. Moguće je da nekoliko kašnjenja utiče na napredovanje nekog drugog umjesto vas. Bilo da se radi o kašnjenju na dogovor sa prijateljima, bilo na porodični ručak, roditeljski ili poslovni sastanak, jednaka šteta se čini. Sve dok se toleriše, kašnjenja će biti jer osoba koja čeka time odobrava takvu vrstu ponašanja i potkrepljuje je, zato one koji kasne ne treba čekati radi njihovog, ali i radi vašeg dobra – upozorava Stankovićeva.
Ipak, ona dodaje da ljudi koji kasne ne vole tu svoju karakternu crtu i uglavnom pokušavaju da je isprave, što nije nimalo lako, jer je i kašnjenje neka vrsta zavisnosti koja se „liječi”. Osobe koje kasne ne treba požurivati, one su već pod stresom samim tim što kasne i dodatni pritisak bio bi samo kontraefekat.
– Izbjegavajte aktivnosti koje uzalud troše vaše vrijeme, ali izbjegavajte i odlaganje, jer tada bez razloga dovodite svoj organizam u stanje stresa. Naučite da kažete „ne”, kako ljudima, tako i nekim aktivnostima koje mogu da sačekaju. Koristite savremenu tehnologiju, na primer pametne telefone koji vam mogu završiti mnogo toga za kratko vrijeme, ali koristite i podsjetnik što više i aktivirajte ga što ranije, da biste stigli na vrijeme.
Ukoliko pravljenje ličnog plana organizacije vremena ne pomogne, onda je vrijeme za neku vrstu pomoći putem psihoterapije, koja će vam pomoći da promjenite, kako svoje misli o trošenju vremena, tako i neke obrasce ponašanja. Svakako, kašnjenje treba izbaciti iz svog modusa ponašanja, te indirektno smanjiti na taj način i stres koji proizlazi iz kašnjenja – savjetuje psiholog Dragana Stanković.
Izvor: Politika
