Predstavljamo vam Mirnu Sadiković, novinarku Radija Slobodna Evropa, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Spontano. Imala sam snove i vizije u tinejdžerskoj dobi o tome kako bi trebalo da izgleda moj život, šta bih voljela da budem, imam, postignem. Naravno, Univerzum je imao svoj plan, servirao nešto potpuno drugačije ali, sada to znam, mnogo bolje i sadržajnije.”
Zašto volite svoj posao?
“Zato što imam priliku zaviriti i u ono što je skriveno mnogim ljudima, upoznati divne duše i pričati priče o njima. Govoriti o dobrim djelima, humanim ljudima, pričati priče o nadarenim, ali i zaboravljenim.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Naravno, svaki dan je novi izazov. Uz dobru organizaciju, posao se obavi s lakoćom. Ono što nije urađeno nije ni trebalo biti.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Uživam u večeri sa svojim životnim partnerom, druženju sa porodicom i prijateljima, a onda radim nešto kreativno, crtam, slikam, pišem, pravim nakit ili heklam, volim stvarati.”
Životni moto…
“Ne povrijedi nikoga i voli bezuslovno.”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Ima jedna divna pjesnikinja Vesna Krmpotić. Napisala je knjigu pjesama pod nazivom 108 ( što je broj perlica u indijskoj brojanici) Knjiga sadrži 108 zbirki, a svaka zbirka 108 pjesama. Kada mi treba odgovor otvorim tu predivnu knjigu mudrosti i svaki put se iznenadim sa kakvom preciznošću neki stih pokaže put. Tome me naučila moja učiteljica joge i homeopatica Nada Mašić. Rekla je; odgovori su tu, samo treba precizno postaviti pitanje. Imala sam priliku upoznati i Vesnu Krmpotić i to mi je jedan od posebnih trenutaka.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Nažalost da. Odlagala sam porodicu dugo, jer okolnosti nisu dopuštale drugačije.” Naime, i moja mama i moja majka ( nana) koja me odgojila usadile su mi pravilo da žena uvijek mora biti ekonomski neovisna o bilo kome, da je to ustvari sloboda. Ja sam se tog pravila držala. Moj posao je bio poprilično zahtjevan. Bez preciziranog radnog vremena, svaki praznik radni, malo ili gotovo nikako godišnjeg odmora. Tako je bilo 20 godina. Tek sad situacija je daleko povoljnija i sada mogu da imam i kvalitetan porodični život.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Pozitivno. Ako je od kompetentnih upućena onda je dobar korektiv.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Dva su takva trenutka. Jedan je kad sam izgubila majku (nanu da ne bi bilo zabune). Ona mi je bila alfa i omega života, moja ljubav, moja sreća, moja najbolja drugarica, moja učiteljica. Znam da me i sad odnekud odozgo bodri i čuva. Iako je rastanak bio prije 16 godina još uvijek boli.
A drugi, najemotivniji i najdivniji je rođenje mog brata kojeg sam čekala 20 godina. Bilo je to februara ratne 1994. godine. Došla sam s fakulteta, zazvonio je telefon i …. Nije bilo struje, ni vode, ni ogrjeva, ni hljeba…ali meni je to bio najdivniji dan.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Porodica, prijatelji.”
O čemu maštate…
“Maštam o tome da organizujem mom bratu i mom suprugu putovanje u Madrid i nabavim karte za utakmicu Real Madrida i recimo Barcelone, da im ispunim san i da mami kupim motor i učlanim je u neki bajkerski klub, a tata i ja možemo i na vikendicu da tabirimo ekonomsko političku situaciju u zemlji i svijetu.”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Ja sam vegetarijanac, već nekoliko godina. Imam namjeru to i ostati do kraja života. Indijska vege jela i libanonski umaci to mi je omiljeno.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Poslala bih vrijedne mlade ljude na školovanje na najbolje univerzitete i obezbijedila im zaposlenje i stanove po povratku, zakonom propisala da svi sa većim primanjima uplaćuju u fondove za bolesne i nemoćne i sve prekršajne kazne preimenovala u društveno koristan rad ( čišćenje ulica, parkova, sadnja drveća i cvijeća…) ”
Na šta ste slabi…?
“Na nemoćne.”
Kada je žena najljepša…?
“Kad voli i cijeni sebe.”
Vaš Ženski.ba
