Kasnio je na sastanak, te sav u žurbi prebacio kaput preko ramena i izletio iz kuće. “Čekaj, čekaj…” istrčala je njegova kćerka ali on već nije bio tu.
Zaboravio je da je poljubi za doviđenja pomisli u sebi. Pozvala ga je. ” Nisi me poljubio za doviđenja tata” rekla je optuživački. ” Oprosti dušo.” odgovori on. ” Sve uredu”, reče, pokušavajući biti odrasla i prekide vezu.
Obukla se za školu, pokupila svoj ruksak i krenula obješenih ramena. Kako je sišla niz stepenice ugleda auto koje se parkira ispred kuće. Njen tata izašao je iz auta. Osmijeh se razvuče malenim licem, te mu se zatrča u zagrljaj.
” Žao mi je što sam zaboravio” reče on. Djevojčica se samo nastavi smijati.
Znate, petnaest godina kasnije niko se neće sjećati da ste kasnili na sastanak ali malena djevojčica nikada neće zaboraviti kako se njen otac vratio da je poljubi za doviđenja!
