Kada pomislite na “Victoria's secret” prva asocijacija vjerovatno budu ljepotice sa ogromnim krilima, elegantnim donjim rubljem i promocijom raskoša i ljepote svog tijela. Međutim, mi nećemo pričati o njima, već o potpuno drugačijem tipu ljepote. Ono što kriju fotografije žena iz perioda prije skoro sto godina, primjer je prirodne ljepote i elegancije.
Riječ je o crno-bijelim fotografijama na kojima su glamur i elegancija prikazani melodramatično. Portreti Alfreda Čejnija Džonstona otkrili su žensku ljepotu koja bi mogla parirati današnjim supermodelima. Radi se o prirodnoj ljepoti, o portretima žena puštene kose, nježnih crta lica i senzualnog seksepila. Sve je počelo kada je Floren Flo Zigfeld odlučio predstaviti pjevačice iz horova.
U potrazi za novim djevojkama, Flo je upoznao ženu koja je obilježila njegov život. Bila je to kafe pjevačica, sa sexy francuskim naglaskom, Ana Held. Očaran njome, želio se vratiti u Ameriku i napraviti od nje zvijezdu. Uskoro su se vjenčali, a ona ga je ohrabrila da sanja veće snove i pravi veće planove. Zajedno su došli na ideju da naprave američku verziju pariškog kabarea, Foli Beržer. Ovaj kabare imao je mnoštvo publike u Evropi pa je ideja o američkoj verziji bila više nego ostvariva.
Flo je počeo potragu za ljepoticama u malim i velikim gradovima, na ulici ili bekstejdžu lokalnih amaterskih teatara. Tražio ih je na svakom mjestu, ali je znao šta je neophodno, da budu dio njegove priče. Poseban oblik ljepote, ne visoko modni ili pretjerano elegantni, već ljepota prožeta seksipilom. To je bio X faktor njegovih modela.
Djevojke su dolazile na audicije u štiklama, kako bi pokazale hod.
Prije nego što vidim njihovo lice, želim vidjeti kako hodaju
Izjavio je jednom, naglasivši kako se više seksepila krije u njihovom hodu, nego u licu.
Jednom je rekao novinarima da je njegova glavna glumica Ana sipala mlijeko u kadu svaki dan i slala mlijeko nazad u mljekaru, ako je kiselo. Mljekara ga je tužila za klevetu, ali on je već uspio osvojiti pažnju javnosti. Loš marketing je i dalje marketing, a on je to vješto iskorištavao. Ana je postala jedna od prvih velikih zvijezda, zahvaljujući publicitetu svog supruga.
Međutim, u njegovoj postelji mnoge su bile zvijezde. On nikada nije bio čovjek, koji se može vezati za jednu ženu. Autor Li Dejvis u svojoj knjizi “Skandali i Foli”, napisao je da Zigfeld ima “potrebu da sav svoj život spava s najboljim ljepoticama, koje je unajmio”.
Nakon razvoda sa Anom, Flo se zaljubio u Lilijen Lorejn, još jednu od njegovih ljepotica i dao joj je stan u raskošnom hotelu, dva sprata iznad njegove bivše žene. On je proveo sljedećih nekoliko godina neumorno promovišući Lilijen, kao jednu od najpopularnijih atrakcija u svojim predstavama, ali uprkos njegovim naporima, nikada se nije udala za njega. Umjesto toga, on je kasnije oženio drugu glumicu, Bili Berk, 1914. godine.
Ako neka od ljepotica nije bila sa Zigfeldom, onda je uspijevala steći mnoge muške obožavatelje i postati predmetom obožavanja. Doroti Knap, koja se pojavila u Foliju 1924. i 1925. godine, proglašena je “najljepšom djevojkom na svijetu” kao i drugoplasiranom u “Miss America” 1930. godine. Postala je prva žena koja je potpisala ugovor s NBC-om.
Mnoge djevojke iz predstave nastavile su svoju karijeru u svijetu modelinga. Njihova imena su se počela pojavljivati u novinama, one su dobijale angažmane, ponude i pozive sa svih strana.
Nakon Džonstonove smrti 1971. godine, ogromna riznica fotografija Zigfeld zabavljačica nađena je sačuvana na farmi u blizini Oksforda, Konektikat, gdje je živio od 1940. godine.
Većina neidentifikovanih slika žena bili su odvažni, neretuširani i provokativni portreti koji se u to vrijeme nisu smjeli prikazivati javno. Zigfeld je oduvijek volio provocirati sa temama, koje su tada bile tabu, poput rasizma i razvoda. Pomijerao je granice i producirao neke vrlo uspješne muzičke komedije. Padom berze 1929. godine ostao je bez publike, koja više nije mogla priuštiti gledanje njegovih predstava. Razbolio se od infekcije pluća, a godinu dana kasnije umro.
Nakon njegove smrti, njegova žena Bili Berk dobila je ovlasti za korištenje njegovog imena za obnavljanje “Zigfeld Foli”, a ime su kasnije koristili i drugi promoteri, od kojih niti jedan nije uspio obnoviti čari izvornog showa.
Snimljen je i biografski film o Zigfeldu: “The Great Ziegfeld“, koji je osvojio Oskara za najbolji film. 1941. godine snimljen je i drugi pod nazivom: “Ziegfel Girl”. Ostao je zapamćen po opusu fotografija djevojaka koje su zračile istinskom ljepotom. Bez prenaglašavanja, senzualno i zavodljivo. Ove djevojke su, čini se, imale mnogo drugačiji pravac od današnjih, “Victoria's Secret” djevojaka. Čak i da je današnji pojam ljepote bliži vašim idealima, priča o Zigfeldovim djevojkama nešto je što se pamti. Definitivno, “anđeli” neće imati ovakvu priču koju će moći ispričati za sto godina.
Koliko se ideal ljepote promijenio s vremenom? Kako biste vi definisali žensku ljepotu?
