Čovjeku je najlakše, ali ujedno i najteže, da oboji svoj svijet. Život je šaren, ali je i pun grešaka. Zato, ne brini zbog njih, ako već griješiš, pogriješi na meni da te ispravim.
U ludoj trci života, uporno tragam za njegovim smislom i vjerujem da ću ga pronaći, ako ne prije, onda barem na cilju svog životnog maratona. A znam da on nije tamo, a nije ni na početku, niti na sredini. Smisao života nalazi se jedino na presjeku zamišljenih linija vječnosti i vremena. Ta nepostojeća, ali veoma važna tačka u našim životima, zove se sadašnji trenutak. A to je onaj trenutak kada trajno i zauvijek naučimo značenje riječi: LJUBAV. Smisao života je u razumijevanju ljubavi. Zato volim vječnim vremenom.
Dugo sam sebi postavljao pitanje: Ako je ovo naše vrijeme, zašto onda ono nije tvoje i moje? Tražio sam od života da mi kaže gdje se nalaze dvoje koji se traže, na kom mjestu, a on mi je rekao: Čekaj! Eto, ja čekam, a drugi mi govore da mi život prolazi. Griješe! On mi ne prolazi. Ja samo puštam da mi ode vrijeme i da mi umjesto njega dođe tvoje. Nikada se ne pitam vrijedi li čekati, jer život nema cijenu. A ja sam ovdje došao da živim sa tobom, zato čekam na tebe i znam da je to ono jedino što za mene u životu ima vrijednost, a prolaznosti života vrijedi. Na prvi pogled, u tebi su svi mogući maniri dobrog ponašanja.
Naravno, iza te dobro uvježbane poze krije se dostojanstvena i emotivna priroda istrošenih strasti koje spavaju snom zasićenosti od životnih razočaranja. Do tih tvojih tananih emocija stiže se ljubaznošću koju lako prepoznaješ, jer je ta osobina ljepota tvoje unutrašnjosti i spoljašnjosti. A da bi se po tijelu osjetila slast tvoje ljubavi potrebno je da ti se nakon buđenja neprekidno razumijevanjem i beskrajnim strpljenjem nahrane iscrpljene strasti.
Iskreno voljeti, to je poduhvat
Da mi je znati ko ti svako jutro poželi dobro i kaže: Volim te. Nažalost, to nisam ja. Vrijeme je da učinim nešto za sebe vrijedno. Saznaću od čega je iskovan sjaj tvojih očiju. Nesanica mi odgovor nije dala. Moje noćne misli nisu probile dalje i dublje od tvoje kože i oblina tijela. Izvini što sam te zavolio toliko, ali ja ne znam, ja zaista ne znam da dajem malo ljubavi.
Zaćutaću, pustiću pogled ka zvijezdanom nebu i osjećanjima ću te potražiti. Nisu mi poznati ti nebeski putevi, ali dobro znam da po njima pratim tvoje tragove i neću te izgubiti. Potrebna si mi da te volim. Potrebna si mi da u mom životu postojiš da bih postojao.
Potrebna si mi da mi zaliječiš sve životne rane. Obećavam, piću lijek svaki dan, taj sočni nektar sa tvojih usana i daću ti sve, ali nemam ništa drugo osim iskrene ljubavi. Ionako sve što se, osim nje, na nebo odnese, opet na zemlju pada. Ti sada znaš da sam ti prošetao kroz san. To je bio jedini način da saznam da je sjaj tvojih očiju iskovan u vatri zvijezda od varnica božanske ljubavi snažnim udarcima kosmičkog vjetra. Noćas sam bio vrijedan i zaslužujem ovog jutra da ti glasno kažem: „Dobro jutro ljubavi, volim te!” Možda osjećaš da su ti usne natekle i da ti pomalo bride. Znaj, to nije bio niko drugi; to sam ove noći učinio ja, jer ti si moj lijek i moj san.
Molim te, zagolicaj mi maštu. Nadraži mi usne. Ukradi mi dah i dopusti da po tebi istražuju moje ruke. Ne govori ništa, prepusti se. Pratiću tragove tvojih drhtaja i ubrzavaću pokrete po ritmu tvog nečujnog vriska srca. Snažno zagrizi svoj život i ne gasi vatru u sebi. Neka ti krv proključa, jer život gura naprijed i on stalno kulja i teče. Njemu nisu potrebna objašnjenja, već strast pokreta koja stvara ljubavnu rijeku svijeta. Izlij se, pusti je da ona i iz tebe isteče. Ljubav je ta, a ne uzvišeni ideali, koja preobrati čovjeka u borca spremnog da se uhvati u koštac sa neuspjehom u ovom svijetu čemera i jada.
A neuspjeh je neodlučnost da se uspije u onome što se želi i da ona prevlada nad voljom. Borac za ljubav je srećan čovjek i samo kao takav može pronaći svoju srodnu, blizanačku dušu. A zna se da one uvijek zajedno šetaju, kao što to čine život i smrt. Rijetki se usude da spoje te dvije teško spojive realnosti i da pređu tu nevidljivu granicu koja razdvaja svjetove. Od tog poduhvata zavisi broj onih koji su mrtvi a živi, i onih živih mrtvaca. Čovjek koji voli možda živi u iluziji da je pronašao svoju srodnu dušu, a možda i ne, ali on živi, jer voli. Iskreno voljeti, to je poduhvat.
Čovjeku je najlakše, ali ujedno i najteže, da oboji svoj svijet. Život je šaren, ali je i pun grešaka. Zato, ne brini zbog njih, ako već griješiš, pogriješi na meni da te ispravim.
Izvor: lovesensa.rs
