Predstavljamo vam Selmu Mustačević, koordinatoricu gender projekata pri Udruženju “Amica Educa”, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Radim od svoje 18 godine i imala sam izuzetnu sreću da se bavim nekim izuzetno interesantnim poslovima na različitim lokacijama, od rada u Bosni i Hercegovini preko rada na Haškom Tribunalu u Hagu, do rada u Iraku i Dubaiju. Sam raspon poslova kojima sam se bavila je jednako raznolik; obavljala sam poslove prevoditeljice, administratorice pri odjelu za dokazne materijale, menadžerice transportnog odijela i naravno sve do sada najdražeg – koordinatorice gender projekata. Sva dosadašnja iskustva su od mene napravila izuzetno snalažljivu osobu sa višestrukim interesovanjima i vještinama.”
Zašto volite svoj posao?
“Svoj posao volim zato što imam priliku da spojim jednu dugotrajnu privatnu strast (feminizam) sa svojim uposlenjem. Sretna sam jer radim posao koji volim. Kao koordinatorica gender projekata imam priliku da radim na projektima koji se bave osnaživanjem žena, da vodim edukacije o rodnoj ravnopravnosti, da radim u školama na projektima prevencije rodno zasnovanog nasilja, da učestvujem na konferencijama, okruglim stolovima itd. Projekti na kojima radim me svakodnevno podsjećaju koliko je bitan lični angažman i preuzimanje odgovornosti, u smislu poziva na akciju, ne samo za svoj život nego i za život ljudi oko sebe. Posao kojim se bavim mi pruža priliku da svakodnevno učim nove stvari i da se razvijam kako profesionalno tako i lično.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“I onim danima kada ne stignem odraditi sve što je planirano opet budem zadovoljna sa onim što postignem. Trenutno radim, studiram i trudim se da stignem koliko mogu. Sin mi je velika pomoć. Žene posebno u našem društvu su pod velikim pritiskom da budu savršene da budu „super žene“, kojima ne treba pomoć i koje sve stižu, tako da se glorificira ženska žrtva i sve više i više žena se opterećuje sa milion privatnih i poslovnih obaveza da bi ostvarile taj ideal. Savršeno je u redu vrednovati sebe dovoljno da sebi i drugima oko sebe postavite granice.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“U zadnje vrijeme (odkako napunih 40 godina) sam prihvatila činjenicu da sam jutarnja osoba, tako da umjesto opuštanja na kraju dana, ja volim započeti dan sa yogom koja me istovremeno opusti a i pokrene za ostatak dana.”
Životni moto…
Polako, brže ćeš! Kada se nađem u situaciji u kojoj pokušavam da radim dvije, tri stvari istovremeno, i naravno kada se izgubim u vrtlogu, udahnem i sebi kažem: „Polako, brže ćeš!“
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Osim razgovora sa bliskim ljudima, savjete koji odgovaraju nekoj mojoj životnoj situaciji vrlo često nalazim u knjigama. Ne u knjigama samopomoći nego u memoarima, biografijama. Neko je nekada i negdje iskusio nešto slično onome sa čime se svi nosimo. Čitanje je uvijek bilo moja strast, ženski pisci i ženska iskustva posebno, tako da trenutna strast za memoarima je neki logičan nastavak toga.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Naravno. Svi mi, i muškarci i žene, si postavljamo prioritete; nekim danima je to porodica nekim karijera, najbitnije je da se ti prioriteti mijenjaju tako da dugoročno ne ispašta samo jedan dio života.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Moj ego slabo, moj razum, zavisno od koga kritika dolazi, relativno dobro. U svakom slučaju kritiku pokušam da čujem otvorena uma, da se zapitam koliko je do mene i da naučim iz toga.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Najemotivniji trenuci, jer ne mogu da navedem samo jedan, su vezani uz mog sina, nekako stvari koje se njemu dešavaju, koje on doživljava, bilo da su radosne ili žalosne najviše osjetim. Sam taj dio da me može neko drugo biće učiniti toliko senzitivnom mi je jako interesantan i sa emotivne kao i sa intelektualne strane.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Mir, radoznalost i hrabrost.”
O čemu maštate…
“Putovanju oko svijeta. Iako sam imala priliku da dosta putujem, ostalo mi je još toliko neistraženih dijelova planete Zemlje, a naravno živim u nadi da postoji mogućnost da doživim i međuplanterna putovanja.”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Da, mislim, vidi se. Omiljeno jelo mi je ono koje još nisam probala. Kada putujem imam pravilo da naručujem hranu koju do tada nisam probala i po mogućnosti za koju do tada nisam ni čula. Tada zanemarujem i kojekakve alergije, restrikcije a nekad i zdrav razum. Ali vrijedi, jer ako ništa drugo ostane mi dobra priča/sjećanje sa puta kao recimo kada sam jela najobičniju blanširanu travu u Kuala Lumpuru i nisam htjela da naručim nešto drugo jer sam samo par minuta prije to toga pametovala društvu za stolom kako uvijek treba probati nove nepoznate stvari.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Uvela kvote za žene od 50 % u političkoj izvršnoj vlasti. Izjednačila porodiljske naknade. Osigurala prihode za sigurne kuće, tretman za žrtve nasilja kao i za počinitelje. Uvela rodne kvote za upis na fakultet u svrhu smanjivanja maskulinizacije i feminizacije obrazovanja. Stavila zabranu na profesionalno bavljenje politikom, jer biramo govornike i poznata nam imena a ne ljude koji su nešto postigli, napravili ili uradili u svom životu.”
Na šta ste slabi…?
“Nepravdu. Siromaštvo. Bolest. Nezaposlenost. Nasilje.”
Kada je žena najljepša…?
“Voljela bih da je ideal ženske ljepote sreća, zadovoljstvo itd, međutim globalno, ideal ženske ljepote je izmanipulisan do te mjere da je potrebno da se potroši par sati dnevno i par stotina sedmično na brigu o svom izgledu. Za mene lično žena je najljepša kada nađe sebe i kada je svoja.”
Vaš Ženski.ba
