On:
356 dana. Toliko je dana prošlo u braku kojeg dotični autor proživljava. Neke stvari naučiš u hodu, neke znaš otprije. Koje? Neke nesvjesno znaš, poput iskustva koje ti oženjeni muškarci prepričaju s ironičnim smijehom. Vicevi o tome koliko je tanka granica između spavanja na kauču ili u sobi. Barem 80% istina!
Sve one bračne avanture koje u muškom društvu uobičajeno prate salve smijeha i dosjetki, tek kada se uistinu oženiš, ispadnu istinite. Žene se jadaju frendicama, i traže savjete… Muškarci ne. Oni pričaju svoje priče i očekuju jedino da im se životni suputnici istog roda nasmiju. Ozbiljno. Budimo realni, kakav pametan bračni savjet možeš dobiti od prijatelja ili muškog člana familije, par rundi poslije ”nogometa”, uz pivu? To ni ne očekujemo. ‘Nije to niš‘, ili ‘Nisi poseban, svi smo to prošli‘, uobičajeni su odgovori. Naravno uz salve smijeha.
Neke stvari naučiš sam – kuhati obavezno, teško da ćeš pogoditi Jackpot, dobru kuharicu i još k tomu željnu kuhanja. Brzo saznaš što je ljutito spavanje (da, i to postoji), i najbitnije, što se smije glasno izgovoriti. Agresivni odgovori nisu dobar put za rješavanje problema sa ženom. Kako bi rekla stara Kineska poslovica: ‘Tek kada ti komarac sleti na testis, shvatiš da agresija nije odgovor‘. Isto tako, brzo se ispostavi da ono što je prošlo tvome ”suborcu po spolu”, gotovo nikada neće proći i tebi.
Zato, nikada ne ponavljaj tuđe profesionalne uspješne priče, velika vjerojatnost je da će tebi biti uspješne jednako kao i Titanik. Budi amater i probaj sa svojim trudom napraviti uspješan brak. Amateri su pokrenuli Google i Apple. Profesionalci su napravili Titanik. Tačka.
Ona:
Ko bi ikad pomislio da ću ja skupljati nečije prljave čarape s poda, prati nekomu wc školjku i samo da ga ne povrijedim reći: ‘ Ne, ljubavi, ne smrde ti noge‘? Ja? Nikad. Vjerujte mi. Pa eto zato kažu ono ‘nikad ne reci nikad‘. I ja sam baš danas skupljala njegove prljave čarape (koje se očito boje mraka pa često prespavaju s nama u sobi prije pranja). I kao prava žena progunđala u sebi nešto o poštivanju mene i o odgojnim mjerama njegove majke…
Ponekad gunđam na glas, da me čuje, a povremeno to odradim kao da je skupljanje prljavog veša siguran i dobro plaćeni posao (vjerojatno jer je večer prije donio cvijeće bez povoda ili smo se potorbali…da, vjerojatno je to). I to je brak, a brojne dame koje ovo sad čitaju sigurno to znaju i bolje od mene. Mi, male bebe što se života u braku tiče, dobro se snalazimo.
Moj najbolji prijatelj postao je moj životni suputnik, a boljeg recepta za sretan život nema. U riječima jednog gospodina, kojem sam ime zaboravila, prepoznala sam nas, a on je kazao: ‘Mi imamo najbolji predbračni ugovor na svijetu. Zove se ljubav.’ To smo mi! Odavno smo odlučili da će nam Ona biti polazišna točka za sve. Iz ljubavi ga ljubim i poštujem, ali i na neki način učim svemu onome što mamica očito nije (primjerice ambalažu od mlijeka ne vraćamo u frižider zbog tri kapi, a ficleke tetrapaka, koje škarama odrežemo kako bi otvorili novo mlijeko, ne ostavljamo u bespućima kuhinje kao sjeme za novo mlijeko. Pelene ne odlaze same u smeće, kao što smeće ne skupljaju vilenjaci). No istina je da sam ja imala sreće, muškarac koji me voli – kuha, kupa, presvlači i igra se s djetetom, nasmijava me i dijeli sa mnom sve; svoje snove, želje, boli pa i kredite. Banke čuvajte se, još par mjeseci i čak dvije plaće su protiv vas.
Nego, šalu na stranu, volim ga, toliko je jednostavno. Ali kao što je Sharon Stone rekla: ‘Imati vaginu i vlastito mišljenje, samoubilačka je kombinacija.’ Sharon kraljice! Nije uvijek tako, ali bude prilika. Kraljica nisam, ne patim na krune, ali od ne tako davno postala sam supruga, mama, domaćica, ljubavnica (svog supruga, da ne bude zabune), čistačica, psihijatrica, računovođa, kuharica…ma žena! Njegova žena, bez koje on ne može, što god da rekao.
Autori: Vava i Bejb
Izvor: she.hr
