Čemu služe muškarci? Ima milion odgovora. Da nema njih ne bismo tupo buljile u mobitel i i pitale se, da li još uvijek važi ona prastara, na njemu je da trči, na meni da se spotaknem? Neću nazvati prva, neću nazvati prva, neću nazvati prva… Pa onda nazovemo.
Da nema muškaraca ne bismo imale djecu i proklinjale do smrti sate kad smo na ginekološkom stolu urlale ili samo stenjale, epiduralna je zakon, dok iz nas nije izašlo tri i pol kile mesa. Jebeno meso nikako da dobije dvojku, da diplomira, da se uda, da se oženi, da zaradi nešto, da se odseli, da se iseli…
Da nema muškaraca ne bismo znale što su sud i sudovanja. Stan u kome živimo bio bi naš, alimentacija nam ne bi život značila, ne bismo glačale košulje, prale smrdljive majice ako je opsjednut treninzima, gledale prijenose nogometnih utakmica i snookera. Nekako nam je postalo normalno buljiti u bolesnike kako trče za loptom ali snooker…Snooker, jebote! Štap, loptica, rupa, polumrak, napeta guzičica u sjajnim hlačama…
Da nema muškaraca ne bismo čitavo stoljeće čitale studije, autori muškarci, koji je ženski orgazam pravi orgazam. Genitalni? Klitoralni? Naučile smo. Klitoralni je lažni orgazam, perverzi orgazam, tako svršavaju žene koje nisu prave žene, vaginalistice su normalne. Sve dečki znaju. Zato u svakom filmu vidimo kako ona sladostrasno vrišti čim joj ga on stavi a stavi joj ga, ako mu nije žena, već u uskom hodniku njene majušne garsonijere. Jebe se njemu za njezim klitoris kad zna da žena doživi orgazam čim joj ga uvuče.
Da nema muškaraca ne bismo odlazile na trauma da nam vilicu spoje žicom ni na hitni trakt da nam isperu želudac. Da nema muškaraca ne bismo pušile priču kako nam je najsretniji dan u životu kad u bijelom sa krpom dugačkom tri metra koja se vuče za nama izgovaramo “da” nečemu bez čega smo nešto.
Da nema muškaraca nikad ne bismo morale vaginalno svršiti a život bez svršavanja nema smisla. Razvaljena labrnja, deriščad o kojoj sama brineš, kronični nedostatak love…Nema veze, tvoj smisao života jest pod hitno naći nekoga, bilo koga, tko će ti ga, najprije neslužbeno a onda službeno, uvaliti. Sve koje u to ne vjeruju neka pogledaju bilo koji film, bilo koju seriju ili dokumentarac o Prvom svjetskom ratu.
Gotovo je! Ovih su dana dvije ženske izmislile vibrator koji se prilijepi uz klitoris, ne trebaju ti ruke, sve sam radi. Nešto kao onaj usisivač u obliku diska. Istovremeno tvoj muškarac može biti u tebi i baviti se sobom. Dok vibrator vibrira možeš opušteno razmišljatio o čemu te volja. Kupit one gležnjače ili ne? A onu zelenu dasku na kojoj se sjecka samo povrće? Ne bi se smjelo na istoj dasci mlatiti po mesu i povrću. Oh, oh, oh, svršavam, kad će on, najzad, roknuti?
Aleluja, aleluja. Nema više glume, nema više, tu, lijevo, malo desno, ne, prema sredini…Jebote, ja sam frigidna, da li će nazvati, zašto ne zove…Gotovo je! Uskoro će žene željne seksa vibrić u obliku žabe staviti na klitić pa totalno opušteno gledati u mob. Zvat će? Neće zvat? Tko ga jebe, svršaaaaaaavaaaaaaaaaaaaam!
Čemu služe muškarci? Pitajte ribu želi li za rođendan bicikl.
Preuzeto sa bloga rudan-info
