Proživljavajući svoje tinejdžerske dane uz kultnu seriju Sex i Grad poistovjećivala sam se sa Carrie, ili sam barem željela njen život. Zapravo ne, željela sam njene cipele, da, to sam željela.
Danas želim samo one pink Lobutinke sa volančićima od šifona koje je nosila na posljednji sastanak sa Zvjerkom prije njegovog odlaska iz New York-a, srce mi je puklo kada je Mirandi pukao vodenjak na njih, tada, u tom trenutku je nisam voljela, ali niiii malooo.
Zatim, kao i svaka djevojčica, sita zaljubljivanja u pogrešne, sa”životnim iskustvom” dođu studije, obaveze, posao, ljudi koji su samo stanice u životu i koji nas nauče da smo posebni sebi samima, i koji nas i dan danas uče da uvijek, ali uvijek stavimo sebe na prvo mjesto, jer nam te usputne stanice neće reći hvala i neće ostati, vi ćete biti ti koji će otići, i biće vam drago.
Ona me je naučila mnogim životnim sitnicama, ona me je preko ekrana naučila da budem jaka žena sa svojim novčanikom i stanom. Zaista mogu reći da je ona bila najjači samosvjestan lik u cijeloj seriji, hrabra žena, žena iza koje nikada niko nije stao osim nje same i bila je ponosna na to, i učila nas je da budemo ponosne, da se ne osjećamo krivima kada smo uspješne i da uvijek budemo svoje čak i kada nosimo kačket sa oversized tregeršlusom.
Žena koja je nosila odijelo bolje nego ijedan muškarac, ikada.
Žena koja nikada nikome nije dopustila da je osuđuju zbog njenih izbora koje je voljela.
Žena koja je uživala u svom uspjehu i nije se izvinjavala nikome zbog istoga.
Žena koja je bila psihološki odgovor za sva naša pitanja.
Žena koja je bila prijatelj, uvijek!
Žena koja, dok je bila prijatelj, uvijek je govorila istinu bez obzira na posljedice a nakon toga je bila i rame za plakanje.
Žena koja je bila bezobrazno iskrena.
Žena koja se nije uklapala u okvir žena iz priručnika.
Žena koja je pokazala “nesvakidašnjim” mladenkama da je skroz okej ne udati se u bijelom i biti sretan samo zato jer to jesi, ne zato što situacija tako nalaže.
Žena koja nije vjerovarala u bajke i koja je živjela čvrsto na zemlji, čak i kada pojede tortu iz smeća.
Žena koja je znala pokazati da sa lošim iskustvima uvijek dođe nešto dobro.
Žena koja je realno sagledavala situacije i donosila realan sud svemu.
Miranda je bila riđokosa, prosječnog izgleda a izvanredne pameti žena koja je pobijedila život. Iako nije vjerovala u magiju, život joj je postao magija, jer je bila jaka, stisnula zube i lupila mu šamar svaki put kada je pokušao srušiti. Iako su sve četiri imale svoju ulogu, iako je ona bila karijerista, radila je to toliko dobro da nam je svima pokazala kako možemo biti na štiklama, u metrou, vraćajući se s posla svojim kradljivcima srca.
Stil, britak a pametan jezik i štikla koja hoda zemljom a ne oblacima mi je trebala u životu da mi lupi šamar svaki put kada sam mislila da nešto ne mogu. Jer mogu. Mogu sa svojom kilažom nositi tigrastu haljinu i tigra na torbi, mogu jer volim i želim biti žena koja u svojoj aktovci dok kasni na posao nosi između ostalog i visok par štikli za ručak sa curama poslije 8 sati rada onoga što volim.
Tako je i u ovom postu, MIrandin pečat, širok kaiš, ogroman mantil, i torba da u nju stane sva ljubav prema danu koju mi je poklonjen da ga volim i napravim boljim od predhodnog. Hoćete li vi ovog tmurnog dana navući svoj plašt i magično postati Miranda?
Posebna zahvalnica Nermini Varešanović na ustupljenoj haljini za ovaj blog, te radnji Parfois na ovoj divnoj torbi.
Moj outfit:
Cipele – No name
Haljina – Nermina Varešanović
Torba – Parfois
Mantil – Vintage
Manji prsten – Parfois
Veći prsten – Mango
Kaiš – Mango
Naušnice – Koton
Moje društvene mreže
Instagram : @mademoiselle0101
Snapchat : @mademoiselle010
Blog (WordPress) : Mademoiselle0101
Facebook : Mademoiselle0101
Bloggerica: Zerina Šemsović
