Veliki dio života najčešće i provedemo pitajući se šta smo mogli drugačije, vječito usmjereni na komade prošlosti koje bismo da zakopamo i obrise budućnosti koji nas ispunjavaju strepnjom i brigama. Rezultat je to da najveći dio energije odlazi na očekivanje neočekivanog, na strepnju i nemogućnost da se pomirimo sa sopstvenom prošlošću. Ne sagledavamo, a bilo bi dobro da nas neko i na to podsjeti, činjenicu da to kako živimo i kako se osjećamo u velikoj mjeri ima veze sa mitovima i uvjerenjima kojimo smo hranjeni od malih nogu.
U život krećemo kao slobodna i protočna bića spremna da daju i prime ljubav, ali nam krutost sistema koji nas okružuje lagano briše sjećanje na našu pravu prirodu. Tako smo uglavnom svedeni na ljude koji lutaju, napojeni amnezijom i duboko usađenih mitova koji nam ne dozvoljavaju da se sjetimo da možemo drugačije, da možemo ljepše i da zaslužujemo sreću.
Autorka bestselera „Potpuno iscijeljenje”, Anita Murđani, kroz svoja iskustva razlaže upravo te mitove, čuvare naše zaboravnosti. Nakon čudesnog izliječenja i prisvajanje svog pravog bića, Anita se vratila normalnim tokovima života sa novim uvidom, a to je da bi život koji sada živimo na Zemlji – za nas mogao postati raj ukoliko bismo razumjeli kako on funkcioniše i šta treba učiniti da taj raj učinimo sopstvenom stvarnošću. Njena inspirativna poruka proputovala je cijelu planetu dok je ona postavljala temelje onoga za šta smo svi mi, zapravo, rođeni: da živimo u raju, sada i ovdje.
Bezbroj pisama, pitanja i priča na radionicama pratile su Anitu na njenim putovanjima. Iako dotaknuta sjećanjem i dubokim uvjerenjem da život nije patnja, ona stupa na stazu nove transformacije jer duboko dirnuta bolom i patnjom ljudi ne vide kako može da im pomogne i da zacijeli njihove rane. Iz korozivnog procesa sumnje zapravo ju je trgnuo bljesak sjećanja na njeno iskustvo bliske smrti u kome je najglasnija poruka bila: „Tvoj jedini posao je da voliš samu sebe, da cijeniš samu sebe i otjelotvoriš istinu o vrjednovanju same sebe i ljubavi prema sebi”. Ovo iskustvo jasno joj je otkrilo koliko nam je lako da izgubimo usredsređenost na sopstvenu pravu svrhu i zapletemo se u mrežu svih onih drama koje smo ispleli u svojim životima da bismo opravdali sopstveno postojanje. To je ono što nam se događa kada utonemo u preovlađujuća uvjerenja kulture našeg okruženja.
Želja da ponovo vrati radost u život svakog čovjeka postala je osnovna pokretačka snaga koja stoji iza nove knjige Anite Murđani. Knjiga „Može li Raj biti na Zemlji?” je pokušaj da se razobliče neki od najvećih mitova koje smo prihvatili kao mjerodavne – mitove koji su nas sprječavali da u potpunosti živimo svoje živote samo zbog toga što su to preovlađujuća uvjerenja u kulturi našeg okruženja. „Naučeni smo da tražimo vođstvo izvan sebe i, dok to činimo, preuzimamo na sebe ono što drugi od nas očekuju.
Da li dobijamo ono što zaslužujemo
Potom, kada nismo u stanju ispuniti ta spoljašnja očekivanja, osjećamo da smo nepodesni i puni mana. To ukazuje da su, dok plovimo kroz život, sve zamisli koje čine sam temelj na kome se zasnivaju naše lične vrijednosti neistinite! Zato, bez obzira na to koliko smo radionica o samorazvoju odslušali ili koliko knjiga o samopomoći pročitali, mi i dalje u potragu za odgovorima krećemo nekud izvan sebe samih.
To ne samo da nam ne koristi, nego nas, zapravo, sputava! Ništa ne može promijeniti te pogubne modele ponašanja sve dok ne razbijemo mitove i ne obijelodanimo laži koje oblikuju naše misli i uvjerenja.”
Kroz nekoliko poglavlja knjige Anita se bavi mitovima koji su nam svima poznati i mnogima su bili nezvani krojači života.
1. Mit: Svako dobija ono što zaslužuje
Ovaj mit se posebno zasniva na odrastanju u kome je bilo neke vrste zanemarivanja ili zlostavljanja. Odnosi u kojima smo mi žrtva zato što se razlikujemo po nečemu ostavljaju dubok trag na nama. Međutim, ovakvi odnosi uglavnom u nama bude snažno osjećanje da nismo dovoljno dobri, vrijedni i da moramo da budemo neko drugi, bolji i prihvaćeniji.
Ako je tvrdnja „dobijate ono što ste zaslužili” mit i zabluda, šta bi onda mogla biti istina?
Razmotrite slijedeće moguće istine:
- Bez obzira na to šta ljudi mislili ili govorili jedni o drugima, svi smo mi vrijedni bezuslovne ljubavi samo zato jer smo to što jesmo i ne moramo tu ljubav ničim zaslužiti – pravo na bezuslovnu ljubav stičemo samim rođenjem.
- U drugom carstvu, svako od nas ističe se kao predivna, veličanstvena i moćna tvorevina Univerzuma – jedinstvena, posebna i uvažena u svakom smislu.
- Bez obzira na to šta mi govorili ili činili (pa čak i da je istina da nas niko na svijetu ne voli), Univerzum će uvijek gajiti duboku, trajnu ljubav prema svakome ko je ikada rođen – uostalom, svi smo mi povezani, svi smo dio jedne cjeline.
Savjeti i vježbe:
Kada vas drugi na bilo koji način vrijeđaju, shvatite da su njihovi postupci direktne projekcije njihovog vlastitog stanja bola i smetenosti. Isto tako, upamtite da, ako otvorite svoje srce za samilost prema njima u njihovom bolu (što ni u kom slučaju ne znači odobravanje njihovog ponašanja), to koristi direktno vama.
Kad god osjećate kako vam drugi otežavaju život, zamislite kakav uvid ili vještina su vam potrebni da biste se na najbolji mogući način izborili sa tom situacijom.
Da li smo previše kritični prema sebi
Potom uvidite kako vam je to što vam je potrebno već negdje tu, na dohvat ruke, jer vas inače Univerzum ne bi dovodio u takvu situaciju. Vidite to što se događa kao priliku za napredovanje, a ne kao nepodnošljivi teret, pa će vam brže doći ono što vam je potrebno.
Znam da sam dovoljno dobra baš takva kakva sam i da nema potrebe da dokazujem svoju vrijednost kada:
Mogu ostati pribrana i usredsređena kada me drugi pokušavaju isprovocirati i izazvati neku moju reakciju (ili kada se ponašaju na način koji bi u prošlosti od mene izmamio jaku emocionalnu reakciju).
Ne određujem sopstvenu vrijednost na osnovu spoljašnjih činilaca kao što su sopstveni izgled ili postignuća.
Manje razmišljam o tome šta zaslužujem, a više o tome ko sam – čista ljubav i čista svijest.
2. Mit: Voljeti sebe je sebično
Ljubav prema sebi ne znači stalno hvaliti sebe i govoriti sebi koliko smo izuzetni. To znači voljeti stvarnog sebe, ljudsko u sebi – osobu koja ima skrivene slabosti, koja je izgubljena ako je kritikuju, koja ponekad iznevjeri i razočara druge. To znači obavezati da ćete držati svoju stranu – čak i ukoliko to niko drugi ne bude htio!
Ako tvrdnja „voljeti sebe je sebično” predstavlja mit i zabludu, šta je onda istina?
Obratite pažnju na ove moguće istine:
S obzirom na to da ne možemo dati nešto što nemamo, ljubav prema sebi je apsolutno neophodna prije nego što budemo istinski mogli voljeti nekog drugog (na primjer, ne možemo voljeti svog susjeda kao sebe ako prvo ne volimo sami sebe.)
Što više volimo sebe, to ćemo imati više ljubavi da pružimo drugima jer ljubav se davanjem samo uvećava (ne možemo iscrpiti ljubav koju osjećamo).
Ako smo svi mi ispoljenja ili izrazi Boga / Univerzalne Energije / Tvorevine, u tom slučaju bi ne voljeti sebe bilo isto kao reći da Bog / Univerzalna Energija / Tvorevina nisu vrijedni ljubavi.
Znam da volim sebe kada:
- Dopuštam sebi da pravim izbore koji su zabavni i koji me čine sretnom i zadovoljnom, umjesto da stalno brinem o tome šta će misliti drugi.
- Ne osjećam se krivom kada mi je život uspješan ili kada živim sretno.
- Glas mog sopstvenog kritičara više nije najglasniji glas u mojoj glavi.
- Prestajem odbijati tuđe komplimente i umjesto toga odgovaram sa iskrenom zahvalnošću.
Ono što radim za druge radim slobodno i radosno, a ne usljed osjećaja obaveze ili krivice ili zato što se osjećam izmanipulisano.
Prepoznajem da imam pravo biti sretna, čak i kada ljudi oko mene nisu u dobroj situaciji ili nisu sretni.
3. Mit: Sa mnom nešto nije u redu i to treba popravljati
Često nismo u kontaktu sa sopstvenim glasom koji nas, zapravo, jedini vodi sigurnom rukom. Podležemo pristiscima okoline, čak i najdobronamjernijim. Ali ako izbori nisu naši, ako su nametnuti, onda dolazimo u sukob sa svojim bićem koje najbolje zna šta mu je potrebno.
Ako tvrdnja „Sa mnom nešto nije u redu i to treba popravljati” predstavlja mit i zabludu, šta je onda istina?
Razmotrite slijedeće moguće istine:
- Rođeni smo savršeni u svakom pogledu.
- Mi već jesmo sve što bismo htjeli postati.
- Možda smo privremeno zaboravili ko smo, ali ni u kom pogledu nismo uništeni!
- Izazovi u našem životu ne nagovještavaju kako sa nama nešto nije u redu. Umjesto toga, samo su dio putovanja koje nas vraća samima sebi.
Pitanja koja sebi možete postaviti:
- Da li sam neprekidno opsjednuta radom na sebi, pokušavajući na neki način „unaprijediti” sebe?
- Da li uvijek osjećam da moram potražiti spoljašnju pomoć u knjigama, od učitelja ili gurua, kako bih dobila savjet o tome kako voditi sopstveni život?
- Da li svoju moć prepuštam drugima vjerujući da se u svemu izvan mene nalaze odgovori koji su mi potrebni?
- Jesam li u stanju raspoznati kada čujem da mi Univerzum upućuje vođstvo zaista namijenjeno upravo meni, a kada savjet koji čujem nije zapravo u mom najboljem interesu?
- Da li sam previše kritična prema sebi?
Znam da sam u vezi sa svojim unutrašnjim sistemom vođstva kada:
- Zaista mogu vidjeti kako izazovi u mom životu nisu posljedica ličnih neuspjeha već su, umjesto toga, važan dio mog putovanja.
- Prepoznajem da su ti izazovi, zapravo, darovi.
- Prestajem osjećati opsesivnu potrebu za kontrolisanjem svih događaja u svojoj okolini, kao i njihove ishode.
- Dozvoljavam sebi da budem kanal preko koga život ispoljava sebe, potpuno svjesna da se život dešava kroz mene, a ne meni.
Izvor: lovesensa.rs
