Približava se dan kada će se na jednom mjestu naći veliki broj dama iz svih sfera javnog života. Riječ je o manifestaciji odnosno izboru za “Super ženu 2015”, projektu koji zajednički pripremaju Radio Kameleon i novi portal Ženski.ba.
Svaka od njih je posebna i jedinstvena na svoj način.
Predstavljamo vam Dušicu Cook majku, poduzetnicu, aktivisticu i uskoro mladenku, još jednu od učesnica izbora za “Super ženu 2015”.
1. Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Ne bih mogla reći kako je izgledao početak nečega za šta ne znam da li se desilo. Ne želim zvučati lažno skromna, ali šta je uspjeh i kako možemo ocijeniti da li je neko uspješan? Čime se to mjeri, obzirom da je uspješnost vrlo subjektivan osjećaj? U ovom kontekstu mogu jedino da kažem da sam poduzetna od svoje 17. godine i da sam se uvijek trudila da stvorim okruženje (sebi i onima oko mene) u kojem smo bezbrižni i sretni. Taj „stvaralački“ put je ponekad bio posut ružama, no ipak je bio više stjenovit, nepredvidiv i zastrašujući. Tako idući sam bar četiri ili pet puta stala na ono polje „vrati se na početak“.”
2. Zašto volite svoj posao?
“Koji posao, pitanje je sad! Ako govorimo o profesionalnim poslovima, ja ih imam nekoliko; radim u menadžmentu jedne velike, uspješne i divne balkanske organizacije, radim kao sudski tumač i simultani prevodilac, radim kao konsultant i instruktor za procjenu uspješnosti projekata i za odnose s javnošću. Kada bih znala reći zašto volim svoj posao (odnosno, bilo koji od navedenih), vjerovatno bih i prestala da se tim poslom (ili poslovima) bavim. Ovako, ja svakodnevno svoje poslove iznova „prigrljavam“ i upoznajem i svaki dan ih volim zbog nečeg drugog. Sretna sam što imam priliku da radim različite stvari, jer to, na neki način, čini da ne upadnem u monotoniju, a istovremeno mi donosi ogromne količine novih znanja i saznanja, sa svakim novim izazovom.”
3. Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Na prvu bih rekla „ne“, ali kad malo bolje razmislim, ne liježem ja ni previše kasno, niti ustajem previše rano, a opet je sve završeno. Nekad je to nauštrb kuće i porodice, nekad posla, al’ u konačnici se sve završi kada i treba. Rijetko mi se desi da s nečim kasnim ili da nešto i ne uradim. Lagala bih kada bih rekla da mi je 16-18 aktivnih sati sasvim dovoljno za sve, no dok se može, treba iskoristiti svu fizičku i mentalnu snagu koja nam je na raspolaganju.”
4. Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Nemam neki svoj ritual koji mi je najbolji lijek protiv stresa, nego se prepustim danu i onome šta on nosi. Nekad ću se opustiti uz neku aktivnost, a nekad uz ljenčarenje. Mislim da mi, u tom rješavanju od stresa, dosta ide na ruku to što vozim bicikl kad god nije previše mokro (znači i tokom zime); uživam u tim svojim dnevnim vožnjama, a posebno u toplije dane, kada, poslije posla, obiđem „jedan krug“, prije nego dođem kući.”
5. Vaša omiljena izreka?
“Ima dosta izreka koje su mi drage, ali rijetko šta ću tuđe citirati da bih se izrazila, pa, tako, nemam neku omiljenu. Doduše, ima jedna fenomenalna, malo je više monolog nego izreka, iz filma „Grabež“, Guy Ritchiea (Snatch, 2000), gdje se pominje „Nemeza“, al’ ne bih je ovdje kazivala, nije za svačije uši. No, da ne bude da nema baš ništa, evo jedne zgodne, koju često u zezanju koristimo i kažemo: „Eh, i deblje su se udale!“
6. Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Ja nemam tajni i o svemu što me tišti ili o čemu dvojim pričam sa puno ljudi. Ne znači to da tražim savjet, ali volim čuti šta ljudi misle i volim sebe „preslušati“ kroz njihove uši. Uvijek čujem nešto što je vrijedno pažnje, a nerijetko shvatim i da nešto što sama kažem nije baš onako kako se činilo na prvu, kad sam pomislila. Naravno, priroda pitanja ograničava krug onih s kojima ću razgovarati, pa one najintimnije dvojbe dijelim sa samo par ljudi; porodicom i dvije prijateljice.”
7. Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Zar nismo svi i uvijek u takvoj situaciji? No, ne bih rekla da sam birala između karijere i bilo čega, jer ja nikada nisam ciljano gradila neku karijeru, nego sam samo pokušavala ostvariti ono bezbrižno i sretno okruženje s početka priče. Karijera (odnosno, karijere, u mom slučaju) su došle spontano. S druge strane, ja nisam imala mogućnost da biram, jer sam, kao samohrana majka, odlučila da mom djetetu i meni neće nedostajati ništa od osnovnih potreba, bez obzira što smo „nepotpuna porodica“, pa je tako posao (ili poslovi) bio obično najvažniji prioritet.”
8. Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Kritika je uvijek znak za pravac kojim treba krenuti u vlastitom unapređenju. Ako je dobronamjerna, ja je prihvatim raširenih ruku. To se obično osjeti i znamo ko su ljudi koji će nam otvoriti te nove vidike. Nekada i zaboli, nekad ne bude baš sve potaman, al’ kad čovjek razmisli o takvoj kritici, onda može shvatiti i zašto je došla i šta nam dobro može donijeti. Sa zlonamjernom kritikom nije puno drugačija situacija, osim što treba znati da se u zlonamjernoj kritici gotovo uvijek krije bar malo ljubomore, a to je dobra hrana za ego. Kritike su dobre. Puno više cijenim kritiku od pohvale; s pohvalom nikad ne znaš na čemu si.”
9. Mane kojih bi se riješila?
“Nesigurnost općenito i posebno nelagoda u nepoznatom okruženju, koja se obično manifestuje glasnom i neprestanom pričom.”
10. Tri najvažnije stvari u životu?
“Dobra klopa, ljubav i odmor.”
11. Neostvarena želja?
“Uh… U životu sam obično imala želje koje su ostvarive. Ne maštam o imaginarnim stvarima, nego za svoje želje napravim plan realizacije i onda ih ostvarim. Ima nekih stvari koje se nisu desile, a uzimali smo zdravo za gotovo da će biti, no to ne mogu smatrati željom, može mi samo biti žao što nešto nije bilo kako smo očekivali. Tu posebno mislim na gubitak roditelja i brata, no to su događaji na koje ne možemo uticati i za njih ne postoji nikakav plan realizacije koji bi ih učinio željama koje su ostvarive.”
12. Spadate li u gurmanske tipove/ volite li jesti i kuhati?
“Kuhati malo manje, ali jesti volim jako. Volim sočnu, bogatu trpezu, sa dosta slatkih i slanih đakonija. Nisam neka kuharica za slano, ali zato kolače pravim k'o zmaj. Taj moj gurmanluk je vidljiv i na mojoj figuri, pa većinu života provodim pateći što nešto ne smijem ili ne mogu, jer držim dijetu. No, zato dođe uvijek dođu oni momenti kad odlučim da je sve dopušteno i onda nadoknadim.”
13. Vaše omiljeno jelo?
“Baklava.”
14. Vaš omiljeni parfem?
“Ne patim od marki, ne pratim koji je sada parfem in ili ne; to me uopšte ne interesira. Ja volim miris ulja za masažu od šljive i grožđa, volim prirodne parfeme iz kućne radinosti. Volim prirodne mirise, a u tašni stalno imam mirisnu mast od limuna.”
15. Vaš mali beauty trik?
“Vrlo se rijetko našminkam, možda par puta mjesečno i nikad, ali nikad u životu nisam legla u krevet, a da prije toga nisam skinula šminku.”
(Vaš Ženski.ba)
