Kako razmišljamo utiče i na to kako se osjećamo. Zato vježbajte vaše novo razmišljanje! Ponavljajte mantru: “Koliko ljudi je prekinulo odnos i danas je dobro”…
Svaki raskid veze je, barem dok prema partneru još gajimo neka osjećanja, težak. Koji su zapravo mehanizmi, emocije koje učestvuju u tom procesu?
Svi smo u životu patili zbog ljubavi ili bili ostavljeni. Možda ćemo još koji put proći kroz to, a možda smo upravo oni sretnici koji su svoju kvotu tugovanja zbog raskida ispunili. Bilo kako bilo, raskid veze gdje prema partneru još uvijek gajimo osjećanja, zna biti vrlo težak i da za tu osobu predstavlja pravi emocionalni brodolom.
Mnogi će reći: “Sve će to proći”, no dok se bura ne stiša, brod ne izvuče na suho, ljudi spasu, a brod ponovno stavi u funkciju i zaplovi morem, treba da prođe određeno vrijeme i treba uložiti veliku količinu energije da se to dogodi. Zašto nam je tada toliko teško? Raskid ljubavnog odnosa može da se svrsta u gubitke i za njega vrijedi isto što i za druge događaje te vrste. Gubici koje osjećamo mogu biti višestruki. Naime, osim osobe koja nam nedostaje, izgubili smo i osjećaj sigurnosti, pripadanja, identitet osobe u vezi, ponekad samopoštovanje…
Izgubili smo možda i sliku sebe u toj vezi u budućnosti, planove koje smo stvarali. Taj proces tugovanja za izgubljenim očitava se u čitavom nizu emocionalnih, misaonih, tjelesnih i reakcija u ponašanju. Ukoliko nam je izrazito stalo do odnosa, vrlo vjerovatno ćemo razviti osjećaj tuge, ljutnje, nesigurnosti, tjeskobe, usamljenosti.
Vjerovatno je da ćemo kontinuirano razmišljati o toj osobi, vraćati se u prošlost i prisjećati se čas lijepih trenutaka, čas poslednjih bolnih trenutaka; potom razmišljati zašto se to baš nama dogodilo i “jesam li mogla nešto drugo da uradim da to izbjegnem”. Takođe, moguće je da se okrenemo budućnosti i počnemo da strahujemo hoćemo li ikada više voljeti tako, hoćemo li ikada upoznati nekog zanimljivog kao što je to bila ta osoba i hoćemo li možda ostati sami.
Na fizičkom planu moguće je da nas zadesi nedostatak apetita i koncentracije, nesanica, dok se promijene u ponašanju mogu vidjeti u pojačanoj razdražljivosti, povlačenju od drugih i češćem plakanju. Moguće je takođe i da se nađemo u situaciji da nam je oslabljeno radno, akademsko i/ili socijalno funkcionisanje.
Koji su najbolji načini da što prije prebolimo?
Kada doživimo tu vrstu gubitka oko nas će se naći prijatelji koji će vrlo vjerovatno davati neke savjete. Tada se uglavnom čuju savjeti poput: “Odmah izađi sa nekim da ovoga zaboraviš!”, “Promijeni frizuru, to će biti znak novog početka”, “Otputuj!”, “Ma šta se sikiraš, ima još riba u moru!”, “Napiši pismo u kom bi mu rekla sve”, “Uradi nešto ludo!”, “Upiši se na padobranstvo!”… Ko zna, možda su neki od savjeta za nekoga bili uspješni. Vrlo je teško reći koji je najbolji način za preboljeti nekoga. Ipak, postoji nešto što svako može da uradi za sebe u tim trenucima.
1. Dajte sebi vreme za tugovanje.
Dozvolite sebi da budete tužni, uplakani, nesretni, da jedete previše ili premalo i da ne vidite kako će ikada biti bolje. Uredu je ako se osjećate usamljeno i pomalo ste rastreseni. Čim dođete u ovu fazu znači da polako napredujete u procesu tugovanja.
2. Skratite trenutke intenzivnog razmišljanja o osobi.
Pokušajte da nađete aktivnosti koje će vam zaokupiti misli. U tim trenucima možda osjetite i emocionalno olakšanje. Vremenom, ovakvih talasa biće sve više što je siguran znak oporavka.
3. Predvidite krizne situacije i osigurajte sebi društvo ili neku distrakciju.
Brojne situacije kao i posebni trenuci u danu, nedelji ili godini mogu biti jak podsjetnik šta nas je snašlo. Pokušajte da predvidite te situacije i osigurajte sebi prijatno društvo ili krenite da radite nešto drugo. Ukoliko ste provodili vikende zajedno, osmislite druženja s prijateljima ili porodicom kako bi ti trenuci bezbolnije prošli.
4. Okrenite se fizičkim aktivnostima.
Osim što je vježbanje uopšte dobro za naše zdravlje ono je posebno dobro i korisno za podizanje raspoloženja kada smo tužni.
5. Pričajte s drugima više puta o tome ako vam odgovara.
Ukoliko stalno u sebi vrtite film o raskinutoj vezi postoji opasnost da se samo još dublje i dublje zakopate te da vam se situacija počne činiti težom i beznadežnijom nego što zapravo jeste. Kada sopstvena razmišljanja podijelite s vama bliskim ljudima i to ponovite nekoliko puta, mogli biste situaciju sagledati iz neke druge perspektive i posljedično osjetiti blago olakšanje.
6. Vježbajte nove misli.
Poznato je da to kako razmišljamo utiče na to kako se osjećamo i ponašamo. Stoga pokušajte da vježbate vaše novo razmišljanje. Ponavljajte mantru: Koliko je ljudi raskinulo ljubavni odnos i danas su dobro. To što se loše osjkećam će proći. Tuga je emocije upravo kao i sreća. Smijem se i tako se osjećam u životu. Biće bolje.
Koliko tuga traje – vjerovatno je individualno, no postoji li neko vrijeme nakon kojeg bismo se mogli čak i zabrinuti ako i dalje ne prestajemo da mislimo na bivšeg ili bivšu?
Trajanje tugovanja za raskinutim odnosom je individualno. Ne postoji jasno vrijeme nakon kojeg će uslijediti olakšanje, ali je utješna činjenica da će ono sigurno doći i da ćemo ponovno “stati na noge” i upustiti se u novu vezu. To će se dogoditi onda kada vi budete spremni, no nema formule prema kojoj se može izračunati kojeg datuma će se to dogoditi. Neki vjeruju u jednu simpatičnu računicu “polovina vremena provedene u vezi” (pa ako ste u vezi bili godinu dana, navodno bi vam za oporavak trebalo 6 mjeseci).
Izvor: lovesensa.rs
