Izbor za “Super ženu 2015”, koji je nedavno održan u saradnji Radija Kameleon i portala “Ženski.ba”, okupio je na jednom mjestu brojne uspješne dame različitih zanimanja i obrazovanja. Sve one ponosno zaslužuju ponijeti titulu “Super žene”.
Predstavljamo vam Lejlu Zonić, šeficu regionalnog ureda Evropskog parlamenta mladih u BiH, predsjednicu Rotaract Cluba Tuzla, još jednu od mladih dama koja je bila učesnica izbora za “Super ženu 2015”.
- Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Često me pitaju pitanja poput ovog; Kako je sve krenulo? Zbog čega? Mogu reći da sve zavisi od toga koliko vi želite da nadograđujete sebe, a nakon toga ko će biti u tom trenutku da to primijeti. Pitanje je sada da li će se to završiti dobro, ali ne treba stati ako se desi nešto loše. Sve ima svoj razlog, tako da: kada nešto loše dođe do vas, to će vas pripremiti za gore stvari. Da, uvijek će se desiti nešto još gore, budite spremni i realni.
Većina ljudi, koji su danas uspješni, ne gledaju negativne stvari na način da ih život želi uništiti i da trebaju stati ili pomiriti se s tim. Naprotiv, nastavljaju. Svakog od njih, koje sam imala priliku da upoznam na svom putu, zrače optimizmom i jako su srdačni. Što je još ljepše, takvi ljudi cijene tebe i to mnogo.
Moja velika radost i sreća leže u tome što sam imala tu priliku da svakodnevno budem u društvu ljudi koji zrače pozitivnom energijom i imaju vlastite ciljeve. U osnovnoj školi su me takvi ljudi uključili u krugove gdje sam imala mnogo prilika da nešto naučim ili uradim. Opet, sve je bilo do mene da li ću to iskoristiti. Velika zabluda mladih ljudi danas je da će nešto dobiti tek tako što „postoje“.
Imala sam mnogo padova, ali to je proces učenja i odrastanja u takvom stilu života. Imam takvih situacija i danas, ali u većini slučajeva se lako nosim s njima (većini, ne svim, ali se opet sve može izdržati). Ljudi su specifični, svako na svoj način. Neko će te podržati i čestitati na uspjehu – dok drugi to neće opraštati pa će čak uzimati zasluge, iako nisu „postojali“ uopšte u toj priči. I to mi se dešavalo.
Kroz brojne edukacije koje sam prošla, stekla sam sposobnosti da budem spremna biti direktan donosioc odluka koje su veoma bitne, kao i da dobijam brojne pozive za saradnju, ali ono što je najbitnije – došla sam do toga da sama stvaram. Pisanje projektnih prijedloga i implementiranje ideja koje imam su mi velika strast danas. Uz to, volim da radim sa mladim ljudima i da budem pozitivan glas koji će im reći da je to čime žele da se bave dobro i da će ih odvesti daleko ako nastave (naravno, mislim na pozitivne stvari, ne da pljačkaju banke (smijeh).
Mene je sve ovo odvelo na nešto za što nikad nisam mislila da ću se baviti. Moj širok spektar interesovanja je i meni čudan, a išao je od pisanja pjesama i slikanja gdje sam osvajala prva mjesta, zatim plesanja gdje sam također bila prvakinja, pa do IT sektora koji mi je bio velika strast, zatim ekonomija, poduzetništvo, preko kojih sam kroz veoma čudne prilike došla na to da studiram Međunarodne odnose i evropski studij na Internacionalnom Burch Univerzitetu. Jednostavno volim da budem osoba koja može da priča sa svim ljudima i da ih razumije kada pričaju o svojoj profesiji. Ne volim nikad da pričam o bilo čemu kada sam ja u pitanju, to će mi uvijek biti teško, ali mi je uredu ako moram da odgovaram na pitanja u vezi toga ili kada se ljudi iskreno zainteresuju i postavljaju pitanja. Bliski prijatelji imaju jak uticaj na mene što se tih stvari tiče, tako da, više nisam samo osoba „iza zavjese“.”
- Zašto volite svoj posao?
“Uvijek ću raditi ono što mislim da trebam, da je ispravno, ali i da mi se dopada. Danas imam neke „funkcije“ poput šefice regionalnog ureda Evropskog parlamenta mladih u BiH, predsjednice Rotaract Cluba Tuzla, projekt asistenta za svoj odsjek Međunarodnih odnosa i evropskih studija na Burch Univerzitetu, stalno nešto organizujemo ispred odsjeka, pored toga imam ulogu koordinatorice / ispomoć u nekim projektima, a toga ima uvijek i to ne jedan projekat u isto vrijeme. Ima vjerovatno još nešto, ali mi rokovnik nije pri ruci. Sve ovo mnogo volim!”
- Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Iskreno, trebao bi mi dan od 30 sati, to bi bilo fenomenalno. Stigne se sve i ovako, ali treba se nekad posvetiti i sebi. Opet, ne znam što ja ovo govorim kada ne primjenjujem.”
- Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Nakon napornog i stresnog dana… iskreno ne znam kako se opuštam. Možda vježbam, možda gledam filmove, ali znam da muzika uvijek mora da bude negdje uz mene. Slušalice ne smijem zaboraviti u sobi. Uživam u komunikaciji sa ljudima, ali ponekad treba i samoća, da čovjek sam sa sobom „popriča“.”
- Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Još sam mlada… ali nadam se da ću biti spremna za oboje i da osoba koja bude uz mene razumije sve ovo čime se bavim. Bit će mi mnogo žao da ne bude tako i da neko, tako reći, ispašta. Drugačije neću moći živjeti.”
Vaš Ženski.ba
