Bio jednom jedan običan čovjek koji spletom neobičnih okolnosti postade rijedak primjerak svoje struke i okoline. Obzirom da takvih nema mnogo, pozvaše ga u veliki grad da radi poslove za dobrobit svih, a u svoju ličnu korist. Pošto običan čovjek u djetinjstvu nije imao puno mogućnosti da kontaktira sa mnogo osoba, on ostade uskraćen za prijateljstva i veze iz mladih dana. Završi školovanje, iskoči iz prosjeka, sve se izdešava jako brzo i on ne nađe vremena da se prilagodi nagloj promjeni.
Kako veliki grad ima iste takve izazove, običan čovjek iz male sredine nauči da se utopi u masu shvativši da će se lakše uklopiti ako bude neprimijetan i ako se ne bude isticao.
Odluči da se ponaša kao i njegove kolege tog ranga. Dobi naknadu za stan pa iznajmi fini mali stančić taman za samca. Dobi naknadu za prijevoz pa je odvoji za gorivo koje će trošiti petkom i nedjeljom kad posjećuje porodicu. Naravno, ne svakog petka i svake nedjelje, jer posao koji radi često zahtijeva njegovu prisutnost i vikendom.
Dobi naknadu za odvojeni život, izbroja novac, spusti ga na sto i zabulji se u njega. Nije znao za šta to služi. Nije imao ideje kako da ga utroši, a on oduvijek ima tačan raspored prihoda i rashoda i svaki dinar koji zaradi troši se namjenski u već određena sredstva. Naravno postoji i štednja koja običnom čovjeku osigurava starost i vrijeme kada više ne bude tako rijedak primjerak svoje vrste. Sjedio je dugo u svom stanu, gledao u novac i razmišljao šta da radi? Nije imao prijatelja koje bi mogao pitati ne probudivši znatiželju i sumnju u njegovu moć rasuđivanja, a nije imao ni iskustva sa prilivom sredstava kojima nije lako utvrditi svrhu i namjenu. Zaključi da taj novac treba da nadoknadi duševnu bol zbog odvojenosti od porodice.
Nije osjećao nikakvu bol niti je patio zbog razdvojenosti. Svoju porodicu nije doživljavao kao nešto bez čega se ne može. Svoju suprugu nije pokazivao u javnosti, nije baš imao šta za pokazati jer nije bilo puno izbora kad se ženio pa je napravio sada već nepopravljivu grešku. Svoju djecu nije poznavao baš tako dobro da bi smatrao da su mu neophodna.
Dosadašnje ljubavnice nije plaćao, nije im kupovao skupe poklone, a nije ih ni vodio na romantična putovanja. Bar ne na svoj račun. Svoju škrtost kompenzirao je uslugama i urgencijama, a svoj macho stav stalno je nadopunjavao funkcijama. Svaka nova funkcija dodavala mu je novi poen kod žena i (bio je ubijeđen u to) bar centimetar visine i obima mišića. Ništa čovjeka ne može učiniti poželjnijim od pločice s njegovim imenom na vratima kancelarije, ličnog šofera i sekretarice. Gledajući se u ogledalo, svakodnevno je zaključivao da rumeni obrazi i prosijeda kosa prave nevjerovatan kontrast njegovom „audiju“ i da pri ulasku u auto čak i njegov šofer osjeća vanserijsku moć univerzalne kosmičke veličine njegovog bića. Novac mu dakle ni za „te stvari“ nije bio potreban, jer odvojenost od supruge nije podrazumijevala i apstinenciju od fizičkih potreba. Naprotiv. Žene su ga voljele a on nije bio izbirljiv, bio je skroman u trošenju od malih nogu naučen na racionalno korištenje onoga s čim raspolaže.
Ostavivši vremena sebi za razmišljanje uhvatio se u koštac sa svakodnevnim izazovima svog posla i tako se desilo da je prošao mjesec dana, a glavni lik ove priče je dobio novi izvod iz banke. Pored mnogih stavki priliva na njegov račun, ponovo ga iznenadi i zadevera ona neriješena misterija „ naknade za odvojeni život“.
Nakon dugog razmišljanja i nemogućnosti da svoje nedoumice razriješi razgovorom s bliskim osobama jer njegov posao ne podrazumijeva sklapanje prijateljstava nego naprotiv, svakodnevno upoznavanje sa mogućim rivalima, a ono malo prijatelja koje je imao u mladosti ostavio je negdje usput na putu prema uspjehu on se odluči za (kako je misilio) najpametniji potez u njegovoj karijeri.
Odreći se te naknade, javno u medijima istupiti, naglasiti socijalne prilike u državi, slab ekonomski rast, bruto prihod po glavi stanovnika, broj nezaposlenih i minimalna primanja zaposlenih. Osvrnuti se na rad i nerad institucija, patriotski baciti pogled u prošlost i optimistično u budućnost, te pozvati kolege da mu se pridruže u njegovom požrtvovanom gestu odricanja.
Mediji mu dadoše zasluženu pažnju, digoše ga do zvijezda, prepoznaše njegov čvrst stav i slobodoumnost. Dobi prostora u dijaloškim emisijama, ukrsti svoje stavove s eminentnim stručnjacima koji su izbrusili svoje znanje pripremajući se za slične televizijske nastupe.
Žena ga je zadivljeno gledala na tv ekranu. Upijala je svaku riječ, svaki pokret a kada kamera uhvati njegov pogled ona osjeti da on gleda u nju i da ono što govori ima svrhu da njoj pojasni nešto što je već dugo muči.
Shvati da njen suprug zna da nikakav novac ne može nadomjestiti toplinu doma i razdvojenost. Odluči da nikada više ne pomisli da je njemu lako i ode da mu pošalje sms poruku potpore i ljubavi na koju će on odgovoriti čim stigne od obaveza.
Kolege njegovog ranga takođe su gledale emisiju. Zaključiše da su prebrzo i olako pustili neke ljude u svoje krugove. Isto tako, donesoše zaključak da nije za svakog odvojen život…
Autorica: Senada Šahović
