Romantični filmovi i serije su nas oduvijek uvjeravali kako baš svako od nas na svijetu ima svoju srodnu dušu, odnosno osobu koju će, jednom kad se sretnu, prepoznati u trenu. Od tog dana nadalje, trebali bismo živjeti sretno i bezbrižno, znajući da je naš idealan partner uvijek pokraj nas. No, je li to baš tako?

Od malih nas se nogu uči romantici. Krenemo u vrtić ili školu i roditelji nas krenu zapitkivati jesmo li se zaljubili ili pak jesmo li primijetili kako nas netko gleda na poseban način. Kako rastemo, počinjemo shvatati da se neko prema nama zaista ponaša drugačije, pažljivije i ljepše, pa ako su osjećaji uzajamni, sreći nema kraja. Vjerojatno se svi sjećamo svojih prvih simpatija iz nižih razreda osnovne škole i vremena u kojem smo mislili da život ne može biti bolji od ovog. Jednostavno, to je to, prva ljubav i odmah bingo. Zamišljamo raskošno vjenčanje, djecu, kućicu u cvijeću i ostale popratne aktivnosti, a onda se dogodi nešto što sve to uništi. Vaša simpatija ili vi ćete možda upoznati nekog iz drugog razreda i cijeli proces započeti ispočetka. Naposljetku, prvi krah romanse ne znači da trebamo odustati. Dapače, neustrašivo krećemo u daljnju potragu za srodnom dušom znajući da nas ona negdje mora čekati. Na našem ćemo putu uglavnom naići na još cijeli niz odnosa koje bi najradije zaboravili, ali sve će se to jednog dana isplatiti. Ili su nam barem tako rekli.

Većina nas je odrasla na filmovima i serijama koji slave savršeni romantični odnos za koji ćemo se morati izboriti, ali jednom kad to napravimo, možemo biti mirni. Čak i bajke koje nam čitaju od najmlađih dana završavaju sa slavnom rečenicom koja kaže kako su “živjeli sretno do kraja života”. I tako smo, bez da smo toga uopšte bili svjesni, završili u nerealnoj situaciji potrage za idealom koji postoji samo fiktivnim scenarijima. Sam koncept “srodnih duša” je vrlo lijep u teoriji, no koliko je održivo živjeti po njemu i ne pristajati na ništa manje od potpune idile? Neki će reći kako će zauvijek vjerovati u njega i odbaciti bilo kakve kompromise, no naučna zajednica će reći kako se prvo trebamo upoznati s činjenicama, odnosno statistikom. U situaciji u kojoj se svaki drugi ili treći par razvodi, koliko je realno reći da jednostavno nisu pronašli svoju srodnu dušu? Profesor sa Sveučilišta u Torontu, Spike W.S. Lee, tako naprimjer predlaže da na partnere dugoročno gledamo kao na najbolje prijatelje umjesto na srodne duše. Prema istraživanju koje je proveo na reprezentativnim uzorku, oni će imati bolji odnos koji će graditi u skladu izazovima pred kojima se nađu.

Vanessa Van Edwards, nagrađivana autorica koja se bavi proučavanjem ljudskog ponašanja, kaže kako ljude možemo podijeliti u dvije grupe: one koji vjeruju u jednog idealnog partnera stvorenog baš za njih te one koji vjeruju sami utječemo na to kako će nam odnos izgledati, ovisno o tome koliko se trudimo. Prema njenom iskustvu, ljudi iz prve grupe imaju veće šanse za razočarenje u ljubavne odnose. Kako objašnjava u svojoj studiji, oni će se previše brinuti oko toga jesu li zaista pronašli svoju srodnu dušu te trebaju li nastaviti dalje tražiti, dok će ljudi iz druge grupe razmišljati o tome kako mogu unaprijediti postojeći odnos. Isto tako, ljudi iz prve grupe će češće imati tzv. eksplozivne i intenzivne odnose koji kraće traju, dok će ljudi iz druge grupe pažljivo graditi povjerenje te se postepeno prepustiti. Drugim riječima, potraga za srodnom dušu može narušiti vaše šanse za izgradnju dugoročno kvalitetnog odnosa. No, Van Edwards napominje i kako odustajanje od koncepta srodne duše nikako ne znači pristajanje na manje u odnosima; radi se jednostavno o našem voljnom momentu u kojem odlučujemo kako smo otvoreni za razgovor i kompromis s našim partnerima. 

S ovakvim se razmišljanjem slaže i doktor Jeremy Nicholson, koji je za Psychology Today napisao članak o tome zašto se nije dobro povoditi za idealom srodne duše. Prema njegovom mišljenju i iskustvu, svi koji žele dugotrajne odnose moraju razmisliti o tome koliko su se spremni suočiti sa stvarnim životom i situacijama u kojima partnera nećete uvijek doživljavati kao princa na bijelom konju te situacijama u kojima vaši osjećaji neće uvijek biti na vrhuncu. U odrasloj dobi nije realno vjerovati da će sve u vezi uvijek funkcionirati savršeno te da moramo nastaviti tražiti dalje dok to ne nađemo. Umjesto toga i filmskih prikaza eksplozije emocija, Nicholson kaže kako je u vezama potreban rad, rad i još malo rada. Ako se obje strane jednako trude i partnerski odnos gledaju kao nešto što se uvijek može poboljšati ili nadograditi, tek tada govorimo o odnosu koji potencijalno može trajati cijeli život.
Provedete li život tražeći filmsku ljubav, mogli biste završiti sami ili pak u nesretnom odnosu koji vas nikad neće moći do kraja ispuniti.

Zanimalo me provjeriti i što o ovoj temi misle ljudi u mojoj neposrednoj okolini pa sam za mišljenje uputila svoje kolegice. Nives B. (24) mi je rekla kako vjeruje u svoju verziju srodnih duša: “Ne vjerujem u onaj koncept srodne duše koji kaže da u svijetu za svakog postoji ta jedna savršena osoba. Mislim da ne postoji samo jedna osoba, ali mislim da ti jedna osoba može postati srodna duša. To je ono kad nakon nekog perioda upoznavanja i formalnosti koje svi u vezi prolaze, shvatiš da ti kad ste zajedno baš ništa ne fali.”

Latica M.F. (32) se složila kako pitanje oko idealnog partnera nije toliko jednostavno: “Iako mi je možda termin srodna duša oduvijek djelovao i zvučao pomalo “cheesy” te na neki način romantičarski i utopistički, sada nekako mislim da u svom sadašnjem statusu vjerujem u postojanje “srodnih duša”. (smijeh) Ne mislim da su ljudi od trenutka kada se upoznaju instantno srodne duše, mislim da je to ipak neki proces i odnos kojem možete težiti i koji ili se kvalitetno razvije i gradi, pa nakon nekog vremena ustanovite da biste se mogli prozvati srodnim dušama ili se pak dogodi ono drugo – veliko ništa. Osobno nisam nikada bila u potrazi za partnerom u domeni srodne duše, naravno, imala sam neke svoje kriterije, prohtjeve i zahtjeve, ali eto, “srodna duša” mi se na neki način dogodila. Mene zanima koliko srodnih duša ljudi mogu imati za vrijeme života?” (smijeh)

Ovakvo viđenje je i ono s kojim bi se složili naučnici koji su se bavili tematikom iluzije o romantičnim odnosima. Potpuno je u redu da svako za sebe razvije definiciju idealnog partnera ili čak srodne duše, dok god vas ne ograničava u napretku. Vjerujete li zaista da je vaš partner srodna duša koju ste cijeli život tražili, a pritom se ne odbijate suočavati sa svakodnevnim izazovima odnosa, možete biti mirni jer se nalazite na dobrom putu. I zapamtite, koliko god nam još romantičnih komedija servirali i sugerirali da samo tako može izgledati “prava ljubav”, istina je da ona onakva kakvom je sami svojim konstantnim trudom napravimo.

Izvor: Buro 24/7

 

Komentari

Komentari