Bez njega ne mogu i nigdje ne idem… To je kao peta stvar koja se stavlja u torbicu pored mobitela, novčanika, labela i ključa od kuće. I kad bih izgubila sve ovo ili nakon pola flaše vodke ne mognem naći ključ sa tri privjeska u najmanjoj torbici koju imam, osmijeh, ipak, ostaje! Pijani, sretni, ludi, svakodnevni, srdačni, gromoglasan, najtiši, iznenadni, zadovoljni, ironični, tužni osmijeh…bilo ih je kod mene svakakvih.
U mom životu stvarno svega ima. Kojih je bilo najviše?….hmmm, sretno-iznenadno-pijanih. Aa tužni osmijeh? Zar i to postoji? Ne znam, ne postoji. Ustvari postoji….ma zar je bitno?
Zato mi fali ona neka tvoja glupa rečenica, zbunjen pogled… Samo da osmijeh nabaci na ovo, naizgled, lijepo lice. Kako ono „onaj neki pjevač“ kaže „…nedostaješ mi ti kakva si bila, nedostajem i ja onako lud!“ – aa jesmo stvarno bili kreteni! Najveći! Ko bi još normalan trkao se po cestama našeg grada, ne osvrćući se na glupe poglede, auta, bicikliste…? Ko bi još tako glasno smijao se i vrištao: „De pusti mene da budem prva, deeee!“ ?! Moram li reći da sam bila prva?
I ko bi još normalan poslije toga, onako zadihan i sretan, bacio ti se u zagrljaj? Ali to nije bilo kakav zagrljaj. To je jedan od onih zagrljaja koji se nikad ne zaboravljaju i koji ostaju vječno tu negdje…s tobom, u tebi!
Ko bi normalan trpio sve moje gluposti poput imitiranja miša. Ko bi normalan trpio sve tvoje gluposti poput imitiranja balerine? Ko bi još mogao da se baca po tebi da te razbudi, i skidati deku s tebe? I ko bi još mogao tako jako zavoljeti ono nenaspavano lice i promukao glas kao ja? Ko bi dolazio po nevjerovatnoj kiši samo da me vidi. Šta kiši? Pljusku, poplavi…Ko bi, opet, pravio tortu sa mnom?
I ko bi još mogao da se budi ujutro u 04:23h (ono iznenada) i uzeo mobitel, okrenuo dobro poznati broj….i čuo „tn tnt tn“. I shvatio da se zovu u isto vrijeme? Ko bi još mogao onako da se voli? Da li će ikad iko moći? Ne vjerujem…to smo mogli samo mi!
I ponosna sam na našu ljubav. Vjeruj da nisam htjela ništa posebno reći. Samo, najdraži moj, znaj da mi ti ne fališ. Ne, ne fališ mi ti…fali mi onaj dio mene. Da li imaju veze ove zadnje dvije rečenice? Skontaj sam!
P.S. „A meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo…“
Autorica: Dedić Maida
