Ja sam ono žensko dijete koje su u porodici oduvijek oslovljavali sa „sine“. Prvo – pa žensko. Al’ nekako, šta znam, to mi nikad nije smetalo. Tako su i drugi roditelji zvali svoje kćerke. Ne: „Ana“, „Milice“, „Jovana“, „ćero“ – već to zvučno i milo – „sine“. ...