djetinjstvo 10
Mi smo odrastali 90-ih…
Mi smo odrastali devedesetih i nismo imali pojma šta to znači. Na televiziji su stalno bile mračne slike, ali nas ionako nije interesovao Drugi Dnevnik kad se završi crtani i “Laku noć, djeco“ u 19.20.
Najbolja zabava je uvijek bila na ulici, a ulica nas je ...
Read more →
Majka više voli cvijeće nego brata i mene
Kod nas su se od malih nogu znale tri stvari: ne laži; ne kradi; ako slučajno oboriš saksiju sa cvijećem lezi i pravi se mrtav. Toga se i dan danas pridržavamo. U principu brat i ja smo mogli da okrenemo kuću naopačke, samo da cvijeće bude bezbjedno.
...
Read more →
Kad porastem želim biti dijete
“Šta želiš biti kada porasteš?”, pitale su mame, bake, učiteljice, očevi, prijatelji, ali i poznanici. Od malena pa sve do danas. I svi smo mi imali ladicu prepunu snova koja je spremno čekala da se najveće ambicije ponude kao savršeni primjeri nedostižnih žel...
Read more →
Kako sam nosila dimije jedan dan
Vrištim iz sveg glasa.
et mi je godina i visim pored prozora „hajata“, u kojem na drvenoj sećiji pokrivenoj šiltetom sjedi nena. Nenin izraz lica koji vidim kroz staklo naglo prelazi iz „razmišljam“ u „šokirana sam“kad me ugleda kako visim zakačena za osta...
Read more →
Možda te mrze što si lijepa?
Kad si mali, odnosno kad si još dijete, misliš šta ćeš postati kad porasteš. I baš nikada, nikada ne zamišljaš da će sve biti naopačke. Nikada ne kontaš da ćeš postati niko, nikada ne kontaš da ćeš biti običan. Uvijek nekako vidiš sebe u savršenom životu. Gdje...
Read more →
PLAZA – uspomena iz djetinjstva koja ne blijedi ni za vijek vjekova
Moj novi drug Mirza izgovori neki dan slijedeću rečenicu: Za one koji posipaju pepeo po dječijoj stazi za sankanje rezervisano je posebno mjesto u paklu!
Ova rečenica me podsjeti na djetinjstvo i imenicu plaza, od glagola plazanje, pa se zamislih da li je t...
Read more →
Znate li zašto se većina nas ne sjeća ranog djetinjstva?!
Većina ljudi ne sjeća se svog ranog djetinjstva, do tri, četiri godine. Zapravo, malo nas se može sjetiti puno toga do dobi od čak sedam godina. Kada se i pokušamo prisjetiti događaja iz najranijeg djetinjstva, najčešće nam je nejasno sjećamo li se nečega zais...
Read more →
U čekanju prođe život…
Najraniji momenti do kojih sežu sjećanja, svakog od nas, je period djetinjstva. Glavna cilj tog doba bilo je odrasti. Samo to je bitno. Samo to se čekalo. Odrasti. Biti velik. Jer kada si veliki možeš sve.
Djevojčice su maštale kako će imati baš baš dug...
Read more →
Evo zašto se ne sjećamo najranijeg djetinjstva
Sigmund Frojd je tu pojavu prije više od jednog vijeka nazivao "dječijom amnezijom", nastojeći da objasni fenomen po kojem se odrasli po pravilu ne sjećaju ničega prije treće godine, a ponekad čak sve do polaska u školu...
Kako je, dakle, moguće da se n...
Read more →
Čemu smo se nadali kao djeca, a kako živimo kao odrasli?
Svijet smo percipirali na potpuno drugačiji način kao djeca u odnosu na ono kako ga doživljavamo danas. Shodno tome, i naše želje su se promijenile.
Ove šaljive ilustracije će nam pomoći da se prisjetimo toga šta smo to željeli kao djeca, uz onu čuvenu ...
Read more →
- ← Previous
- 1
- 2
- 3
- Next →