amra deliomerovic 7
Posle kiše uvek dođe sunce! Ništa je više bolelo nije
Često je bežala od vlastitih misli i nije priznavala sebi da je, negde, daleko u svojoj unutrašnjosti mnogo tužna. Napuštena. Sama. Ostala je bez sebe i tražila se u drugima.
Piše: Amra Deliomerović
Kao volela je, kao bila je sretna i kao ništa je bolelo...
Read more →
Ne daj se Ines, postani svjesna sebe
Završih nekako svoje putovanje od sna do jave. Čini mi se, trajalo je cijelu vječnost. Probudila sam se umornijom, nego što sam to bila prije odlaska na spavanje.
Piše: Amra Deliomerović
U kući je bilo hladno. Vatra u kaminu se ugasila. Na kuhinjskom sto...
Read more →
Za tri mjeseca će djevojčica doći na svijet, a njega nema
Falila mi je kućica na planini, julska planinska kiša i ono hladnjikavo svježe sumorno planinsko jutro. Falilo mi je pisanje...
Piše: Amra Deliomerović
Probudila sam se u 6.00 sati. Sat je trebao da zvoni u 8.00 sati. A u 9.00 sam trebala biti u svojoj k...
Read more →
I večeras plačeš, jer se bojiš, nikako zbog tuge i toga što se raspadaš
Jednom, i ne tako davno, sam pomislila kako je miris najbolji teleporter. Odmah vraća u prošlost, vraća tako najjasniju sliku u tvojoj maloj plavoj glavici. Tvoje zjenice se prošire, zasuze i progutaš. Po koji put?
Piše: Amra Deliomerović
U svom djevoja...
Read more →
Pišem večeras za sve usnule oči, za vaše rečenice prekinute u pola
25. maj 2017. 25. maj 1995.
Večeras se vraćam u onu godinu i onaj maj kad sam jedva napunila pet mjeseci. Ne znam kako je korzo izgledao tad.
Piše: Amra Deliomerović
Mogu jedino znati na osnovu fotografija, ali...Nekako do mene sad dopire taj miris na...
Read more →
Mene bi usrećilo da živim s Njim u malenom stanu na šestom spratu u Oktobarskoj
Draga Una,
Uvijek sam mislila da su diplome ta presudna životna stvar i da će me one učiniti sretnom, pa sam ‘’grizla’’ knjige kao jabuke. Ne, mama ne kaže da one nisu važne, ali važniji je nekako unutrašnji mir.
Dušo, mama je po vokaciji magistar ekonmi...
Read more →
Ne moram ja ništa što ne želim. Ne moram više!
Ništa ja više ne moram, ako ne želim. Dovoljno je godina prošlo koje su me tjerale da moram. Dvadeset i tri, skoro, godine ja nešto moram. Znate li koje je to opterećenje? Znam da znate.
Moram se probuditi i plačljiva u 08:00h otići u obdanište. Moram otić...
Read more →