All posts by Zenski
Ivo Andrić: Jelena, žena koje nema
"Prošlo je možda zauvijek vrijeme kad sam je viđao na svetlosti dana, prosto, očima kojima sam gledao sve ostale pojave vidljivog sveta. To viđenje trajalo je uvijek kratko (padanje zvezde preko ljetnjeg neba!), ali sada ne traje ni toliko, a bolje bi bilo da ...
Read more →
Uvijek sam na ženskoj strani osim kad mi neka gazi prijatelja
Ženska solidarnost je za muškarce mit koji im život može pretvoriti u pakao, a za žene sasvim obična, svakodnevna stvar.
Prije par dana ču' iz usta jednog bradatog frajera: „Vi žene ćete biti jedna uz drugu, kolko god da smo mi upravu.“ Tako nekako i dođe,...
Read more →
Za one ljubavi što večeras nisu zajedno: Iz milion razloga
Za one ljubavi što večeras nisu u restoranima, kinima ni hotelima. Za ona imena koja čak niti na papirnatoj rezervaciji u zadimljenoj birtiji ne mogu stajati jedno uz drugo. Iz milijun razloga. Čiji dlanovi neće mirisati na ruže, a dah gasiti svijeće, čija gol...
Read more →
Neke ljubavi valjda mogu potrajati vječno, jedino ako ostanu neizrečene
Dok sam je gledao, činilo se kao da traje čitavu vječnost. Svaki dan iznova. Iznova čitavu vječnost. Uvijek su me učili da djela vrijede više od riječi. Možda to i je jedan od razloga što sam je već danima samo promatrao. A što bih joj i mogao reći: „Hej, opro...
Read more →
Znaš li postoji li trenutak kada smo pronašli nekog koga bismo mogli čitav život ljubiti?
Nisam je poznavao dugo, ali u meni je budila ono nešto za što sam bio siguran da je odavno zaspalo.
No sada, pored nje, bilo je i više nego budno.
Ja sam konačno bio budan.
Možda se samo moj um poigravao sa mnom, ali činilo mi se kao da joj sve mogu pročita...
Read more →
Suze koje ostaju u očima
Nostalgija? Riječ s kojom sve počinje i završava. Ona koja je jaka da uhvati i najhrabrije srce. Ulovi te onako nenadano u beznađu i baci te na hladno tlo. Ponekad se oklizneš zbog nje. Na ledu si, bolan i zabrinut. Nisi mnogo za sebe zabrinut. Ti ćeš se već ...
Read more →
Pričala mi jedna cura o jednom početku…
Kaže srela ga je u svom i njegovom rođenom gradu od 20 000 stanovnika, koji su se skupili na manje od dvije stotine kvadratnih kilometara. U gradu gdje, ba, svako svakog zna. Snimila ga kroz dim u lokalnoj kafani, među par stotina ljudi na 100 kvadrata.
„Vo...
Read more →
Ono kad se međuljudski odnosi svedu na “NEMA VEZE”…
Prvi dani januara doneli su mi praznične čestitke onih koji me ne poznaju baš najbolje, saučešće onih koji me poznaju malo bolje, i jedno veliko ništa od ljudi za koje sam mislila da me znaju u dušu. Od onih za koje bih ruku u vatru stavila, od onih za koje sa...
Read more →
Iza svake uspješne žene stoji ona sama. I pokoja šolja kafe.
Jedna od onih stvari koje komotno možeš staviti u biografiju. Mada sam slutila i onda da je veza između mene i crnog napitka bila negdje unaprijed zapisana u nekom zrnu kafe, možda već na onoj fotografiji iz djetinjstva na kojoj sam sa svoje 4 godinice oko uši...
Read more →
Biti tetka
Mislim o tetkama. I o tome da ih sve volim mnogo, mnogo, kako se već vole tetke. Većina mojih tetki nije više na ovom svijetu. Otišle su jedna po jedna i odnijele zauvijek sa sobom svoja pletiva, miris domaćeg pilava, bijele šamije i okus Milka čokolade. Iako ...
Read more →