Planiranje obroka najčešće povezujemo s pravilnom prehranom, uključujući reguliranje tjelesne mase i gubitak suvišnih kilograma, ali rijetko kada ćemo planiranje obroka povezati sa zaštitom okoliša. Ipak, spona između planiranja prehrane i zaštite okoliša postoji. Svi smo se našli u situaciji da pripremimo više hrane za obrok nego realno možemo pojesti, koja na kraju postaje otpad. Obično se uvjeravamo da su to male količine, iako je i samim činom bacanja šteta neminovno počinjena.
Posljednja istraživanja bilježe da se baci hrane i do 400000 t godišnje ili 75 kg po stanovniku susjedne nam Hrvatske. Najviše hrane baca se u domaćinstvima, preko 50 %, pa slijedi prerada hrane, proizvodnja, ugostiteljski objekti a najmanje se baca hrana iz trgovina (oko 5 %). Percepcija potrošača je da se baca najviše hrane iz trgovina jer bacanje hrane u domaćinstvu često smatraju normalnom i uobičajenom pojavom. O ovoj problematici koja uvelike utječe na okoliš, porazgovarali smo sa stručnjakom za sigurnost i kvalitetu hrane, mr. sc. Marijanom Katalenićem.
„Bacanje hrane je samo posljedica dok se uzrok krije puno dublje. Problem ambalažnog otpada nastaje polagano razvojem sigurnih ambalažnih materijala, aseptičnih tehnoloških procesa, boljeg skladištenja, bržih distributivnih putova do prodajnih mjesta kao i razvojem mega opskrbnih centara za prodaju hrane. Sigurnom ambalažom se postiglo očuvanje potrebne zdravstvene ispravnosti, sigurnosti hrane, kao i duži rok trajanja, čuvanja hrane na policama“, započinje mr. sc. Marijan Katalenić.
Pojašnjava kako je hiperprodukcija sigurne hrane neminovno dovela do viškova pojedine hrane na tržištu. Nakon isteka roka trajanja, ta hrana postaje otpad koji zagađuje okoliš zajedno s ambalažom koja se nije mogla zbrinuti, razgraditi ili preraditi. Danas na svakom koraku, posebno u vodenim resursima planete vidimo odbačenu plastičnu ambalažu a mikroplastika u hrani više nije teorija nego realna stvarnost. Uz tu spoznaju počelo se računati koliko se hrane baca, što ona znači za okoliš, ekologiju, ali i neravnomjernu distribuciju hrane prema potrebama stanovništva.
„Prema nekim statistikama u EU baci hrane u vrijednosti oko 150 milijardi eura godišnje. Kada bi se ta svota novaca utrošila na razvoj obnovljive i potpuno razgradive ambalaže, kao i u dobar distributivni lanac i punktove za doniranje hrane potrebitima, tada bi se sačuvao okoliš, ali i ljudski životi“, naglašava naš sugovornik.
Situacija očigledno nije bajna, ali se može znatno promijeniti krenuvši od samog pojedinca koji može učiniti iznimno veliku razliku počevši od sebe. Jedan od najboljih načina za izbjegavanje nepotrebnog bacanja hrane jest planiranje obroka i planirana kupovina namirnica, ali kako na ispravan način uvesti takav princip kupovine?
„Pravilna prehrana krije odgovor na to kako funkcionalno planirati obroke. U gradovima to nije teško jer je hrana na dohvat ruke i može se svakodnevno kupovati dok se u manjim mjestima ipak treba dugoročnije planirati“, pojašnjava mr. sc. Marijan Katalenić.
Sam pojam pravilne prehrane znači da se sva hrana koja se nalazi na dispoziciji može konzumirati uz poznavanje individualnih potreba pojedinca. Planiranje individualne pravilne prehrane traži poznavanje sastava hrane, pojedinih sastojaka , učinak pojedinih sastojaka na zdravlje, pravilni razmaci konzumiranja i odmjerene količine hrane koja se unosi. Iako izgleda na prvi pogled komplicirano, učenjem u školi, stalnim javno zdravstvenim istupima kao i odgovornošću proizvođača prema sastavu hrane koji proizvode, može se postići razumijevanje o hrani koja se kupuje i konzumira.
„Preduvjet funkcionalno planiranih obroka je prije svega znanje o sebi ( kretanje, sjedenje), svom zdravlju (glukoza u krvi, povišeni tlak), navikama i potrebama da bi uz primjenu načela pravilne prehrane mogli planirati obroke prema potrebama obitelji. To znači da se u kupovinu ide s točno određenim popisom hrane koja se kupuje, određenim količinama i ne nasjeda se raznim akcijskim prodajama. Također, čitanje deklaracija i razumijevanje istih pomaže u odabiru i u krajnjoj liniji štedi novac jer ako odabir nije dobar hrana završi u košu za smeće. Ne zaboravimo da se više od 50% hrane u domaćinstvu baca“, objašnjava mr. sc. Marijan Katalenić.
S obzirom na to da je stručnjak za sigurnost i kvalitetu hrane, nismo mogli pronaći bolju osobu koja nam može dati savjete iz prve ruke te načine na koji se on sam ophodi s ostacima hrane te što bi svima savjetovao.
„Poznajem dobro sirovine za hranu, tehnološke procese proizvodnje hrane, ambalažnih materijala, načela pravilne prehrane kao i prehrambene vrijednosti hrane. To mi je bio posao tijekom radnog vijeka pa mi sve to omogućuje lakše upravljanje s hranom koju kupujem i čuvam u domaćinstvu. Također je sigurno da svaki čovjek koji drži do svog zdravlja danas u dostupnosti informacija, mora napraviti napor za samoedukaciju. Bez patetičnosti, to je zalog za život svakog pojedinca ali i obitelji“, pojašnjava mr. sc. Marijan Katalenić.
Njegov pristup je vrlo jednostavan i primjenjiv na svako kućanstvo. Zalihe mesa za dva do tri obroka čuva u frizeru, kruh nakon kupovine reže na šnite i također čuva u frizeru, priprema zalihe voća i povrća, suhomesnatih i mliječnih proizvoda koje drži u hladnjaku do četiri dana, dok ostalu dobro zapakiranu hranu čuva u smočnici na sobnoj temperaturi.
„Obroci su pripremljeni u količinama u skladu s potreba članova obitelji, tako da se bacanje gotovih obroka svodi na minimum. Sigurno ste bombardirani s načinom izražavanja, označavanja rokova trajanja hrane kao: najbolje upotrijebiti do, najbolje upotrijebiti do kraja i upotrijebiti do. Svaki od njih ima svoje značenje i govori o kraćem ili dužem trajanju hrane nakon proizvodnje. Na rok trajanja se mora obratiti pažnja jer proizvođač do navedenog roka garantira da će pojedina hrana zadržati svoja prvotna svojstva i bit će zdravstveno ispravna. Iz iskustva znamo da prekoračenjem roka trajanja neka hrana zadržava svoja svojstva još neko vrijeme, no rok trajanja mora biti ona tanka crvena linije koja se ne bi trebala prijeći nakon kupovine i čuvanja hrane kod kuće. Na to se obavezno treba obratiti pažnja pri kupovini i rađenju zaliha hrane u svom domu“, naglašava.
Upravljanjem s količinama hrane pri kupovini i čuvanju, otpad se svodi na minimum, dok se nužni otpad razvrstava prema vrsti. Razvrstavanjem otpada vidi se da plastična ambalaža i miješani otpad dominiraju, dok su otpadni papir, organski otpad i staklo manje prisutni.
„Danas u vrijeme krize mora se racionalno trošiti kućni budžet gdje je dobar odabir hrane, kupljenih količina, planiranje obroka po načelima pravilne prehrane zapravo prava, istinska štednja ali i zalog za zdravlje pojedinaca i okoliša“, zaključio je mr. sc. Marijan Katalenić.
Toga je svjestan i najveći svjetski proizvođač hrane Nestlé čijih više od 400 tvornica radi na tome da su svi procesi u proizvodnji i procesi separacije otpada tako prilagođeni da se više ne stvara komunalni otpad: “Ovaj su cilj već postigle naše tvornice u Bugarskoj i Srbiji, a također nastavljamo napore na postizanju obveze UN da će se do 2030. prepoloviti količina bačene hrane po glavi stanovnika. Identificirali smo pet ključnih sirovina gdje su gubitci bili najznačajniji – palmino ulje, žitarice, mliječni proizvodi, voće i povrće – te neprekidno radimo s farmerima na pronalasku adekvatnih rješenja kako bi se što manje hrane i namirnica bacalo”, poručuje Ivanka Stojnić, menadžerica za sigurnost, zdravlje i okoliš Nestlé jugoistočna Europa.
Ako imate dodatne ideje kako smanjiti količinu otpada od hrane u domaćinstvu, priključite nam se sa svojim prijedlozima i savjetima objavom fotografije na Instagramu i obavezno stavite #birajzeleno i #NestléCares.
Preuzeto sa: jutarnji.hr
