I biste li zaista trebale…?
Ah, Marie Kondo… Sve je započelo s jednostavnim «Does it spark joy?» i izraslo u lifestyle pokret koji zagovara da se riješimo tereta svojih ovozemaljskih posjeda i pronađemo spiritualnost u jednostavnom životu. Ako vam malo zvuči kao kult, niste posve u krivu, ima tu puno pravila i zapovijedi, bijelih haljetaka i blaženih osmijeha, ali bez komuna, poligamije i Kool-aida. Novi minimalizam traži prije svega da ozbiljno promotrimo svoj život i shvatimo što nam treba, što volimo, a što nam samo stvara buku i nered nakon adrenalinskog šuta samoga shoppinga, no nekako se čini da niti filozofija jednostavnosti nije toliko jednostavna…
Mi vas sasvim sigurno nećemo odgovarati od toga da se počastite novom sezonskom garderobom, ali minimalizam propovijeda mnogošto čega bi se vrijedilo držati, što zbog financija, što zbog očuvanja planete, što zbog duševnog mira, pa i higijene, što se sve čini osobito akutnim u jeku pandemije, izolacije i nadolazeće krize. Ako vas je ideja zaintrigirala, postoji čitavo mnoštvo knjiga koje će vas uvesti u minimalistički stil života (paradoksalno, ha?), korak po korak, savjet po savjet, da ne govorimo o instagram profilima, influencerima, youtube kanalima, podcastovima… Ali osnova je u jednostavnoj formuli:
– Jasnoća, svrha, namjera –
Naime, možda će vam savjetodavne knjige pomoći da počnete, usmjeriti vas kako da razmišljate, ali najvrjedniji aspekt ovog životnog stila leži u tome da promislimo sve što nas okružuje, preispitamo odnos prema stvarima koje posjedujemo i načinu na koji su organizirane. Znamo koliko sezonsko rasterećenje stana može biti terapijsko pa što bi bilo kad ne bismo čekale smjenu godišnjih doba da malo pročistimo život? No prije nego što naručite osam knjiga o minimalizmu, postoji i druga strana monolitne medalje.
Chelsea Fagan napisala je članak za Financial Diet (kasnije objavljen i na Guardianu) koji počinje riječima: «Mrzim minimalizam». Ono što autoricu sasvim legitimno muči univerzalna je estetika koja prati minimalizam, a koja je prerasla u brend te skriva standardni new age diskurs brzih (i nemogućih) rješenja za život, uz prešutnu problematičnu klasnu dimenziju priče. Minimalisti nam kažu: Hej, umjesto da kupujete jeftine gluposti, investirajte u skupe stvari koje će možda potrajati, a koštaju samo četiri vaše mjesečne plaće! Postavlja se pitanje – može li si zaista svatko priuštiti minimalizam?
U diskusiju se uključuje i Jia Tolentino u New Yorkeru: «I autori life-hack mentalnog sklopa i zagovornici minimalističkog dizajna rijetko priznaju da je minimalizam često i mnogima nužnost koja posve onemogućuje smireni «kao kutijica za nakit» životni stil. Niti spominju da siromaštvo i trauma mogu od frivolnih posjeda nekima predstavljati alat za preživljavanje, a ne samo teret. Mnogi današnji gurui tvrde da minimalizam može biti koristan bez obzira na to koliko zarađujemo, ali publika na koju ciljaju implicitno je imućna – pitch nikada ne ide u smjeru toga da preživljavamo s manje jer nemamo izbora.»
Kontraproduktivnim se pokazalo koliko manije i stresa može proizaći iz pokušaja da se prilagodimo zahtjevima novog minimalizma te frustracije kad nam dom i dalje nije instagramibilni bijeli kvadrat na bijeloj površini. Svakako možete profitirati od minimalističkog pristupa, samo imajte minimalistički pristup i prema njemu…
Preuzeto sa: elle.hr