Unatoč pokušaju da se zaštiti stanište žirafa i obustavi krivolov, najveći problem žirafa je manjak pažnje zadnjih godina. Gotovo je nevjerojatno kako nitko nije zapazio da ova vrsta izumire u tišini. Neke od populacija broje manje od 400 jedinki, što je manje od bilo koje populacije gorila, manje od gotovo svih populacija velikih sisavaca u cijelom svijetu.
Godine krivolova i uništavanja staništa dovele su do pada broja žirafa za gotovo 40 %. Prvi put u historiji su ovi nježni divovi završili na listi ugroženih vrsta.
Međunarodna udruga za konzervaciju prirode (IUCN) koja odlučuje o statusu razine zaštite vrsta, objavila je 8. decembra 2019. da je žirafa od statusa nezabrinjavajuće vrste dospjela među osjetljive vrste na Crvenom popisu ugroženih životinja.
To znači da ovoj vrsti u divljini prijeti izumiranje, i to u ne tako dalekoj budućnosti ukoliko se ništa ne napravi kako bi se minimalizirale posljedice koje prijete vrsti i njenom staništu. Razine zaštite koje slijede nakon osjetljive vrste su: ugrožena, kritično ugrožena, izumrla u divljini i izumrla.
Krivolov slonova i nosoroga te ilegalna trgovina pangolinima skrenuli su pozornost sa žirafa u posljednjem desetljeću.
No, izvještaji pokazuju kako je brojnost žirafa rapidno pala u razdoblju od posljednje 31 godine do danas sa 157 000 1985. godine na 97 500 utvrđenih tijekom posljednjeg brojanja.
„Dok se žirafe često viđaju na safariju, u medijima i u zoološkim vrtovima, javnost, čak i zaštitari prirode, uopće nisu svjesni da žirafe izumiru u tišini”, navodi Julian Fennessy, član IUCN-ove komisije za preživljenje vrsta i član specijalističke grupe za žirafe i okapije. U posljednja 3 desetljeća, broj žirafa je pao za gotovo 40 %, što je za najvišu životinju na planetu Zemlji posljednji krik upomoć. Ukoliko ga ne čujemo, ova ikona Afrike zauvijek će nestati.
Glavni razlozi ugroženosti žirafa su zadiranje gradova u njihova staništa i krivolov.
Krivolov svakim danom postaje sve veći problem, pogotovo u ruralnim područjima gdje se žirafe love za hranu i zbog repova koji se smatraju statusnim simbolima u pojedinim plemenima. Poznato je , naime, da mladoženja nudi ocu mlade rep žirafe u zamjenu za njenu ruku.
Od 9 podvrsta koje nalazimo na afričkom kontinentu, njih 5 bilježi stalan pad u brojnosti, dok 2 populacije bilježe rast u brojnosti.
Iako je to lijepa vijest, rast populacije s 50 na 400 jedinki rezultat je mukotrpnog rada, financiranja vlade i zaštitara prirode države Niger.
Unatoč pokušaju da se zaštiti stanište žirafa i obustavi krivolov, najveći problem žirafa je manjak pažnje zadnjih godina.
Gotovo je nevjerojatno kako nitko nije zapazio da ova vrsta izumire u tišini. Neke od populacija broje manje od 400 jedinki, što je manje od bilo koje populacije gorila, manje od gotovo svih populacija velikih sisara u cijelom svijetu. Ljudi očito pokazuju tendenciju zaključivanja da za životinje koje „često” viđaju (u medijima i zoološkim vrtovima), poput čimpanzi i žirafa, nema većih prijetnji, odnosno da je s njima sve u redu.
Prava je istina da su žirafe do sada izumrle u 7 afričkih zemalja: Burkini Faso, Eritreji, Gvineji, Malaviju, Mauritaniji, Nigeriji i Senegalu. Tako zna koliko još vrsta prolazi ovakvu priču?
Izvor:
Biologija.com.hr