Neke knjige prate velika očekivanja. Kada je „Moja priča“ objavljenja na engleskom jeziku, nije joj trebalo dugo da postane najbrže prodavana knjiga godine u Americi.
Unutar svih velikih previranja u svjetskoj politici, američki je „slučaj“ možda najzanimljiviji. Prijelaz s Obame na Trumpa toliko je oštar da je izazvao podjele u cijelome svijetu koje traju i danas te ne pokazuju znakove posustajanja. S tom knjigom sva svjetla pozornice okrenula su se, umjesto vladajućima, onima koji su bili prije.
Barackova se supruga Michelle Obama tokom njegovih godina na čelu Sjedinjenih Država iz dana u dan te iz izjave u izjavu pokazala ženom koja zna što želi, koja ima suosjećanja te dovoljno razuma i drskosti slijediti svoja moralna načela. No politika je neugodna stvar za svakog učesnika i učesnicu. Niko, ali niko ne izađe neozlijeđen. Nakon nekoliko godina Trumpove vladavine Michelle Obama odlučila nam je ispričati svoju priču, koja sada, kada imamo koliki-toliki odmak, ima značaj koji prije možda ne bi imala.
I ovdje bismo s politikom manje-više završili jer vam prije svega želimo istaknuti vrijednost te autobiografije i potaknuti vas na to da pokušate preskočiti zidove svojih predrasuda i pristupiti joj što otvorenija uma.
U ionako zanimljivu priču, tu i tamo ubacuje univerzalno vrijedne uvide te svaki paragraf okiti zrncem mudrosti koja je sasvim njena.
Njezina priča počinje godinama djetinjstva. Prvo što ćete primijetiti jest nevjerojatno visoka razina kulture osobe koja nam je pripovijeda. Pod kulturom ovdje mislimo na onu trezvenost koja omogućuje da stvari sagledamo u širem kontekstu i sa što manje osude. Michelle svoje godine odrastanja prenosi tonom koji je na trenutke vrlo liričan, no istovremeno konkretan jer se oslanja na činjenice.
Vraćanje u prošlost u dobrim memoarima označava spremnost za suočavanje s onim što se uistinu dogodilo te davanjem smisla proteklim događajima. Michelle to radi briljantno. U ionako zanimljivu priču tu i tamo ubacuje univerzalno vrijedne uvide te svaki paragraf okiti zrncem mudrosti koja je sasvim njena.
Jedino što imamo jest naša priča, a imamo je svi bez izuzetka
Mnogi su čitatelji već spomenuli kako su pri čitanju te knjige imali osjećaj da su stekli novu blisku prijateljicu u svom životu. Upravo to će se dogoditi i vama – Michelle o svome životu govori na smiren, obuzdan i vrlo intiman način, uvijek imajući u vidu da prenosi svoju priču, a time – možda paradoksalno – uspijeva pokazati da su i naše u mnogočemu slične. Svi smo mi nekako odrastali, borili se, učili iz pogrešaka, proživljavali iskušenja koja su tada izgledala kao da će nas srušiti i potopiti.
Priča Michelle Obame obiluje trenucima koji su naizgled obični, svakodnevni, gotovo nevažni, no u retrospektivi postaju okosnice njezina daljnjeg života. Kao autorica, Michelle ima istaknutu sposobnost ukazati na stvari koje bi nam inače promaknule, a kroz povećalo pozornosti postaju važne – i za nju i za čitatelja. Jer, kako Michelle kaže, jedino što imamo jest naša priča, a imamo je svi bez izuzetka.
Ako smatrate da je svijet potpuno poludio i da su one vrijednosti za koje duboko u sebi znate da su važne nekako nestale iz svijeta koji vas okružuje, ova knjiga poslužit će kao potvrda da se to samo tako čini i da negdje postoje osobe, čak i vrlo medijski eksponirane osobe, koje znaju živjeti umjerenim, uravnoteženim životom koji se temelji na toleranciji, poznavanju sebe i vjere u bolju budućnost.
Naša je preporuka da u “Mojoj priči” ne tražite skandale i pikantne detalje, već da se usredotočite na glas autorice jer je utješan, dubok i vrlo zvučan. Memoari ove razine kvalitete danas se rijetko viđaju na policama knjižara.