Danas na društvenim mrežama svako može napisati svakome svoje mišljenje ma kakvo ono bilo. Vrijeđanje, omalovažavanje i nametanje ličnog stava kao jedinog ispravnog često uključuje javni linč ne samo pojedinaca i pojedniki već i njihovih čitavih porodica.
Nije iznenađujuće vidjeti da se određenim uvaženim pojedinka bh društva taj linč sistemski ponavlja bez ikakve zaštite na koju se mogu osloniti. Upravo to se dešava i uvaženoj novinarki Iki Ferrer Gotić na šta mi kao redakcija nismo mogli ostati nijemi. U nastavku prenosimo njen današnji status u cijelosti.
“Danas, nažalost, drugačijim tonom.
Odgovorno tvrdim da je danas jako teško imati čvrsto formirano mišljenje koje se, bar u mom slučaju, bazira na iskustvu, a nipošto pretpostavkama. Otvoriti temu na Twitteru o tome kako je na času vjeronauke mog djeteta, na njeno pitanje o temi da li je grijeh biti gay (pored kradje, laži, ubistva), jednoglasno zaključeno da da, bez otvorene mogućnosti o daljnjoj raspravi, ispostavlja se da je najgora moguća stvar za pojedinca Twitteraša.
Sada, bilo je tu i nekih ozbiljnih rasprava, konkretnih teza koje sam i sama uvažila, kao i ona koja nam je svima poznata, a to je da svaka monoteistička religija (dakle od Abrahama) homoseksualnost smatra grijehom. To su činjenice, to znamo. Složila bih se i s jednim argumentom da je to sada više pitanje pedagogije, nego religije. Imalo je smisla. Prihvaćam, volim čuti i ljude koji promišljaju. To je i bit razgovora i razmjene mišljenja. Čovjek nešto novo nauči. Ako pogriješim, priznat ću, ne sramim se toga! Smatram to svojom vrlinom, a ne manom.
‘NE PREISPITUJ VJERU, NE PITAJ, NE TRAŽI, SJEDI I ŠUTI, GLUPA SI! EVO TI HILJADU I JEDAN RAZLOG DA UMUKNEŠ!’
Ali, o tome se ne radi! Radi se o tome, a uzimajući u obzir svo nasilje nad LGBTQ populacijom i svu tu borbu, koliko je štetno djeci u 21. vijeku, u jeku društvenih promjena (revolucija), u jednoj sekularnoj državi kao što je to Bosna i Hercegovina, od malih nogu usadjivati u male mozgove da ‘LOVE IS NOT LOVE’ i da je voljeti osobu istog spola grijeh? Njihovi mali mozgovi to interpretiraju na ovaj način: da neko ko je gay od kako zna za sebe, treba da bude uskraćen ljepote vjere? Da je izopćen? Da treba da se krije? Osjeća grešno i prljavo? Zašto toliki otpor prema onima koji samo žele živjeti u svom pravom svjetlu? Odakle dolazi taj otpor?
Nisam teolog, a u užoj obitelji imam transrodnu + gay osobu. Ta osoba se, možda će se mnogi začuditi, moli, produhovljena je i oslanja se na Boga za pomoć. Kao i svaki smrtnik, vjernik. Mišljenje baziram prema onom što lično vidim i stvarnosti u kojoj živim. Niti jednom toj osobi nisam rekla da nije dostojna Božije milosti i ljubavi. Ali, ne smijem ni zamisliti kroz šta će prolaziti! Strah me je!
No, izdvajam dva tweet-a na koja bih lično teško smogla iskoristiti imalo racionalnog razmišljanja, jer prevazilazi sve ljudske norme, prije svega, pristojnosti, a onda razuma.
Dodajem lični komentar: Gnjusno je oslanjati se na rasizam kada ste u nedostatku argumenata. Isto vrijedi i za homofobiju.
Možemo se neslagati u razmišljanju, svako može donijeti argumente za stol, za to i postoji razgovor! Ali, osudjivati mene i moju porodicu uz ovakve, ne trebam ni pretpostaviti pozadinu, RASISTIČKE komentare je GNJUSNO i krajnje UVREDLJIVO! Ovdje završava svaka diskusija!
Ovakvi ljudi su stvarni i dio su našeg neposrednog okruženja.”
