Volonoteri su pomogli oko pakovanja i dostave, ali ona je sama kuhala.
Svake godine, Kerolin Maršal (Carolyn Marshall), 66-ogodišnja asistentkinja u nastavi, spremi doslovce prikolicu hrane za stanovnike Vašingtona, koji dobijaju besplatan obrok za Božić. Isto to radi i za Dan zahvalnosti.
Ovog je Božića nahranila 700 ljudi.
Oslanja na se mali broj volontera da spakuju hranu i dostave je širom grada. Ali što se kuvanja tiče, to je većinom njen domen. Svaka od 22 ćurke, što je ukupno više od 200 kilograma mesa, sve sa punjenjem, džemom, graškom i umakom, je kulinarsko djelo ove žene.
Počinje da se priprema u septembru, kada šalje pisma ljudima koji su i prethodno donirali u ovu svrhu; a koju je zapravo njena majka Eni Vudridž (Annie Woodridge) osnovala u vidu fondacije još 1957. godine. Ta je žena širom grada bila poznata po nadimku Draga majka, koji joj je dalo njeno 11-oro djece, a koji je javnost prihvatila zbog njenih dobrih djela.
TRADICIJA LJUBAZNOSTI I DAREŽLJIVOSTI
Draga majka je vodila ljetnji kamp i poslije nastavne aktivnosti, uporedno sa zbrinjavanjem siromašnog stanovništava sa toplim obrocima.
Izvor: N/A/Family photo – thelilly.com
“Čitavno je naselje mirisalo na domaće pecivo”, kaže Kerolin. “Svi su je poštovali. I pijanice na ulici. Ovisnici o narkoticima. Na ulici bi psovali sve dok ne ugledaju nju, a onda bi joj se izvinjavali i nudili pomoć oko unošenja namirnica u kuću.”
Operacija koju je započela u podrumu izgradila se u trospratni društveni centar, koji su njene kćerke preuzele nakon njene smtri, 1987. godine. (Prvi Dan zahvalnosti nakon njene smrti su slučajno zapalile pećnicu)
U 2010. godini su nadležni htjeli da sruše taj centar da bi izgradili velelepne stanove. Nakon nekoliko mjeseci borbe bili su izbačeni. Mjesecima nakon toga su tražili novu lokaciju, ali nisu uspijevali naći nešto što mogu da priušte.
I tako je prošla čitava godina bez njihovih prazničnih obroka za siromašne. Ljudi su ih tražili. I zaista, bilo je čudno bez njihove pomoći. Stoga je Kerolin odlučila da počne spremati u svojoj pećnici. 22 ćurke. Jedna pećnica. Koliko teško može biti?
KUVANJE NA NAUČNOJ BAZI
Nakon što joj je lokalna agencija poslala listu ljudi kojima je potreban praznični obrok, ona je započela nabavku. Šoping je isto nauka.
Izvor: Bonnie Jo Mount / The Washington Post
Potrebno je: 36 limenki graška, 12 teglica džema, 24 teglice sosa od borovnice, 24 pakovnja mljieka, 9 kg sira, 2.5 kg putera, 128 pakovanja punjenja za meso. Što je barem oko 1.000 $ (po prazniku). Ukoliko joj ostane novca kupiće dezert. Ove godine nije ostalo.
Redoslijed kuhanja: punjenje ćuretine, džemovi, makaroni. Baš tim redoslijedom jer, kako kaže, nema ništa gore od gnjecavih makarona.
Meso je poredala na radnu površinu redom kojim volonteri treba da ga razvoze po gradu. Sve je dezinfikovala i natjerala sve koji se nalaze u blizini hrane da nose rukavice, kecelje i mrežice za kosu.
Pored namjenskih porcija sa sve adresama na koje trebaju biti dostavljene, vozači imaju i nekoliko porcija “viška”, sa sve priborom, koje usput mogu podijeliti beskućnicima.
Ukoliko se ne desi neka vremenska nepogoda te se niko ne izgubi, i ne razboli, te ukoliko rerna ne otkaže, a ostane hrane, Kerolin i njene sestre takođe večeraju za taj praznik. Podgriju porcije u mikrovalnoj izajedno večeraju kad sav posao bude gotov. Ukoliko, pak, ne, naprave sebi sendviče.
A onda počiste kuhinju.
