Mnoge od fotografija koje smo u prilici gledati, a koje prikazuju izbjeglice i migrante prikazuju ih kao teret društva i/ili kao žrtve progona.
Novi, slobodno možemo reći foto šou, “Drug(ačij)i put kući” (Another Way Home), nudi drugačiji narativ.
Izložba, koju realizuje filantropska organizacija Open Society Foundations, je posljednja instalacija njihove godišnje “Pokretni Zidovi” (Moving Walls) serije.
Serija je posvećena socijalnoj pravdi, a ovogodišnja tema su migracije. Izložba je otvorena 26. septembra u prostorima ove organizacije u Njujorku, i posjetioci mogu da je pogledaju do jula iduće godine.
Fondacija je dobila ciše od 400 podnesaka te je izabrano oko 13 fotografa, umjetnika i pripovjedača. Mnogi od njih su upravo i sami migranti.
“Ciljamo ka tome da naglasimo individualne akte hrabrosti i žrtve, kao i fleksibilnost familijarnih veza i onih u sklopu zajednice, a koja egzistira u pričama velikog rizika i bola”, objasnio je ko-autor ove priče Jukiko Jamagata (Yukiko Yamagata).
Jedan od aktivista fotografisao je migrantkinju iz Meksika, među šarenim ručno rađenjim pinjatama koje ona prodaje da bi izdržavala svoju porodicu u Kvinsu. Jedan dizajner je otputovao u Italiju da uslika migrante u jednom pravom modnom editorijalu. A jedan je fotograf porodicu iz Libana zamolio da predoče neku tešku uspomenu: serviranja djeci trave da jedu, jer nemaju ništa drugo.
Evo još nekih od primjera tog rada:
“LIJEP/A SI”
Foto: Neil Watson / Ikiré Jones / npr.org
Vale Ojehide (Walé Oyéjidé) je dizajner iza Ikiré Jones, modnog brenda inspirisanog afričkim motivima, koji je učestvovao na projkektu o Crnom Panteru (Black Panther). Izbjegao je u SAD iz Nigerije, tokom tinejdžerskih dana. U seriji fotografija nazvanih “Nakon migracije” (After Migration), odlučio se za afričke migrante za uloge modela.
Kaže da im je govorio da su lijepi i pitao : “Kako želiš da te prikažem?”
Radio je sa neprofitnim organizacijama Njujorka, Rima i Firenece da bi regrutovao migrante za modele, iz zemalja kao što su Gambija, Gvineja i Nigerija. Plaćao ih je jednako kao i profesionalne modele.
“Mnogi su imali istu reakciju, koju bi i vi vjerovatno imali”, kada bi prošli kasting, “O, mislite da sam lijep/a. I to im uzmami osmijeh na lica.”
“ŽELIM MOST OD DUGE”
Foto: Kristin Rae Miranda / npr.org
Lajkva Nuna Javar (Layqa Nuna Yawar) je umjetnik murala iz Nju Džerzija. Preselio se u SAD iz Ekvadora kada je imao 14. Sada putuje svjetom oslikavajući murale u saradnji sa migrantima i njihovim zajednicama uopšteno, kao i siromašnom populacijom.
Ove je godine zajedno sa organizacijom “Nada: Komšijski projekat” (Esperanza Neighborhood Project), odlučio da kreira mural koji će predstavljati majke iz Okasake, Meksiko.
U potrazi za inspiracijom traži od članova te zajednice da dijele ideje. Neko mu je rekao: “Želim most od duge da pokaže da možemo držati porodice zajedno.” Drugi su podijelili svoje snove: “Želim da usrećim mamu”,odnosno, “Moj sin je moj san.”
“ZASLUŽUJEMO PRAVO NA MIŠLJENJE”
Foto : Project Luz / npr.org
Sol Aramendi, iz Agrentine, je sarađivala sa latino migrantima iz Njujorka još od 2013. godine. Njena organizacija, “Projekat Svjetlost” (Project Luz), organizuje umjetničke radionice da ohrabri žene da ispričaju svoje priče i smognu snage da nazovu Ameriku svojim novim domom.
“Želim da vide sebe kao umjetnice, sa svojim plesom, umjetnošću i vještinom. I želim da misle – radimo ovdje, imamo prava. Ulice su naše. Zaslužujemo pravo na mišljenje.”
Valerija Rejes (Valeria Reyes), jedna od žena koju je fotorafisala, je iz Meksika i živi u Kvinsu sa porodicom. Kada ju je momak napustio i ostavio bez novca, počela je da pravi i prodaje pinjate.
Praveći ih, počela je proizvoditi nešto iskonsko. “Praktikujem svoju kulturu, iako ne živim u svojoj zemlji.”
“AUTORI SVOJIH PRIČA”
Thana Faroq / npr.org
Tana Farok (Thana Faroq) je izbjeglica iz Jemena, a živi u Holandiji. Njen projekat “Pasoš” (The Passport) dokumentuje “ljude koji su prešli okean i milje kopna da bi zadobili pasoš koji će im garantovati višu vrijednost života.”
Nije mogla da prisustvuje otvorenju ove izložbe u Njujorku, jer joj je viza istekla, navode iz Fondacije.
U prilog prikaza svih trenutaka života jedog migranta – kroz prozor njihovih soba u kampu – zamolila je neke od njih da napišu pismo. Htjela je da migranti budu autori svojih priča, i da izraze svojih emocija.
Foto: Thana Faroq / npr.org
“ONI SE OSJEĆAJU DIJELOM AMERIKE”
Foto: Anita Pouchard Serra, Jessica Ávalos & Koral Carballo / npr.org
Džesika Avalos (Jessica Ávalos), Koral Karbaljo (Koral Carballo) i Anita Pučard Sera (Anita Pouchard Serra) prikazuju kako migracija izgleda iz perspektive njihove domovine. Dokumentovale su stoga život u mjestu Intipuka, El Salvador, odakle ljudi emigriraju za SAD.
“Ljudi su jako ponosni (na migrante)”, kaže Kabelo. Postavljena je statua na glavni trg koja, kako lokalci tvrde, obilježava prve migracije stanovništva u Ameriku, još 1960-ih.
Znaci povezanosti ovog grada sa Amerikom su svuda – od reklama za salvadorske biznise u Merilendu, do replike Kipa slobode na pragu jedne kuće.
“Oni se osjećaju dijelom Amerike jer njihove porodice žive tamo”, kaže Avalosova, “I to je primjer kako jedna kulture može da utiče na drugu.”
Foto: Anita Pouchard Serra, Jessica Ávalos & Koral Carballo / npr.org
“INSPIRATIVNO I ŽIVO”
Omar Imam je sirijski umjetnik u Amsterdamu. U svom projektu “Živi, Voli, Izbjeglica” (Live, Love, Refugee), sarađivao je sirijskim izbjeglicama širom Libana, da bi rekreirao njihove snove o bijegu, ljubavi i strahu u seriji priređenih fotografija.
Foto: Omar Ima / npr.org
Rekviziti uključuju balone, magične kostime i zmajska krila.
Ni on nije mogao da prisustvuje izložbi, isto zbog isteka vize. Umjesto toga poslao je glasovnu poruku:
“Guglajte o Siriji, i ponudiće vam bilion rezultata preraživanja… Uvijek je destruktivnost, krv, ruine, brodovi i mrtva djeca.”
Umjesto toga htio je da se fokusira na “inspirativno i živo”. Navodi da se nada da će ovaj projekat dati njegovim subjektima smisao “katarze”.
Na jednoj fotografiji, žena imena Amenah sjedi za stolom na kojem je srebrni escajg i bijeli stolnjak. Muškarac joj služi travu. To je uspomena na horor u Jarmoku:
“Morali smo da jedemo travu. Natjerala sam se da je progutam pred djecom da ih ubjedim da je to hrana.”
Foto: Omar Imam / npr.org
Izvor: MALAKA GHARIB – npr.org
Foto: Rog Walker / npr.org
