Izvor: Juule Kay i Lera Abova – i-d.vice.com
“Znam da nekad loše da utičem na druge, ali posljednja stvar koja mi treba je da mi neko nalijepi etiketu i kaže da je to sve u mojoj glavi.”
“Oduvijek sam bila posebno dijete, sa energijom i emocijama koje je teško kontrolisati. Dovoljna je samo jedna pogrešna riječ ili blago odsustvo pažnje da me iz ljubavi prebaci u mržnju. Dok sam odrastala, moja porodica bila je toga svjesna i znala je kako s tim da se nosi, ali ljudi koje sam upoznavala kasnije u životu često nisu imali toliko razumijevanja – a i zašto bi? Zašto bi bilo ko trpio vaše ponašanje koje drugima nanosi bol?
Umijem da budem tiranin u kući. Kad imam loš dan, pravim tu grešku da se istresam na ljude koje volim i uz koje mi je lijepo. Mislim da, na neki način, želim da se oni osećaju podjednako loše kao i ja – da bi mogli da razumiju kako mi je. Mogu da vam navedem sve dijagnoze koje sam tokom života dobijala od raznih doktora, ali mislim da za tim nema potrebe. Nadam se da će ljudi razumjeti o čemu govori ovaj članak.
Lera Abova / Foto: Barrett Swegger – Vice
Stvari umiju da pođu istinski po zlu kad su u pitanju moje ljubavne veze. One uvijek krenu veličanstveno, ali vremenom taj intenzitet dobije negativan predznak. Kad se borite sa problemima mentalnog zdravlja, možete da privučete ljude koji imaju određenu dubinu i vjerovatno imaju jednake probleme kao i vi. Možda ćete čak pomisliti da se to dešava zato što je to jedina vrsta ljudi koja vas razumije, koja vas ne otpisuje na prve znake nestabilnosti.
Problem s nezdravim vezama je taj da oba partnera trebaju pomoć. Prema mom iskustvu, one se često završe takmičenjem u tome kome je gore. Nekada sam mislila da tako izgleda prava ljubav, ali što sam starija sve više shvatam da prava ljubav nema nikakve veze sa psihološkim nasiljem.
Morala sam sama da shvatim da moj partner nije moje sredstvo za postizanje sretnog kraja. Jedino sam ja odgovorna za sopstveno mentalno zdravlje. Proćerdala sam tri godine života kriveći za svoje mentalno stanje sve oko sebe i nadam se da nikad više neću dozvoliti sebi da ponovim istu grešku.
Vjerujem u karmu, a to mi dopušta da sopstveno ponašanje posmatram iz druge perspektive. Veći dio onoga što mi rade drugi, već sam i sama radila drugima. Ne samo da mogu da sagledam sopstvene greške, već mogu i istinski da ih razumijem.
Imam sposobnost da žestoko mrzim ovaj svijet i samu sebe, ali zato posjedujem i sposobnost da volim — život, svijet i samu sebe. Znam da nekad loše utičem na druge, ali je poslednja stvar koja mi treba u životu da mi neko nalijepi etiketu i kaže mi da je sve to samo u mojoj glavi. Svaka osoba ima sopstvene razloge zašto se osjeća loše.
Lera Abova / Foto: Sølve Sundsbø – Vice
Moja emotivna nestabilnost nikad se nije negativno odrazila na moj posao. Imala sam tu sreću da radim sa mnogim velikim, kreativnim ljudima. Ali ljubav me fascinira, baš kao i sve što je ekstremno. Kad se sve sabere i oduzme, nikad ne bih željela da zamijenim um sa nečijim tuđim, zato što su moja energija i sposobnost da volim i osjećam posebni. Niko to ne može da mi oduzme.
Ljudi su se navikli na to da im neko drugi rješava probleme. U Americi, svakom osmom građaninu prepisuju se antidepresivi, a ta brojka skoro je udvostručena kod žena.
Čim se suočimo sa stresom ili slomljenim srcem, jurimo do ljekara da se nakljukamo antidepresivima ili pilulama za spavanje. Zloupotrebljavamo lijekove sve dok više ne možemo da živimo bez njih — četvrtina ljudi koji uzimaju antidepresive radi to već 10 godina ili više. Gutaju sve što nađu samo da bi mogli da funkcionišu.
Ja, s druge strane, nikad nisam uzimala antidepresive. Oni možda otupe naše probleme, ali ne stvaraju harmoniju između naših umova i naših tijela. Što više doktora pitate za savjet, više ćete dijagnoza dobiti, sve dok ne budete počeli da se osjećate kao prava pravcata nakaza.
Naučite da tokom napada panike i izliva bijesa kontrolišete ono što govorite. Koliko god to banalno zvučalo, ne možete povući izgovorene riječi i povrijedićete osobe koje volite. Ne dozvolite da svoju agresiju istresate na druga ljudska bića.
Voljela bih da možemo da imamo prave ljude oko sebe u pravim trenucima.”
Prvobitno objavljeno na i-D Nemačka
