Turistička viza za Ameriku slovi za jednu od težih viza za dobiti ukoliko ste iz BiH. Međutim, u ovom tekstu provesti ću vas korak po korak svake tačke i pokazati vam kako sam ja bez po muke uspio da je dobijem. Isto tako, podijeliti ću i par korisnih savjeta o kojima se ne priča mnogo, a koje sam dobio od Work and Travel experience agencije iz Banjaluke, koja godišnje pošalje preko 500 studenata na rad tokom ljeta u Ameriku.
To su savjeti iz prve ruke za koje zaista mislim da vam mogu mnogo koristiti prilikom samog ispunjavanja aplikacije i razgovora u ambasadi.
Samo pratite ovo što je napisano i ne morate se brinuti.
Krenimo.
5 +1 koraka kako dobiti turističku vizu za Ameriku
Pred korak – Napravite fotografiju dimenzija 5×5
Prva stvar sa kojom trebate krenuti je fotografisanje za vizu, jer bez toga ne možete ispunit vašu aplikaciju. Nemojte pokušavati sami napraviti ovu fotku, jer postoje strogo definisana pravila kako ona mora da izgleda. U nastavku teksta pisati ću više o tome. Otiđite u bilo koji profi studio u vašem gradu i recite im da vam treba fotka za vizu.
Korak 1 – Ispuniti elektronsku aplikaciju (DS 160 obrazac)
Prva stvar koju morate uraditi je ispuniti DS 160 obrazac. Otvorite ovu adresu i napravite svoj račun. Za samo ispunjavanje čitave aplikacije potrebno je 10 do 20 minuta. Vodite samo računa da je sistem podešen tako da imate relativno malo vremena da ispunite svaku stranu, te će vas često obavještavati da imate još 60 sekundi. Nama se barem to dešavalo.
Tražiti će vam da navedete osnovne stvari poput nekih ličnih podataka, vašeg trenutnog i prošlih zanimanja, osoba sa kojom putujete, familije u Americi, prijašnjim boravcima u Americi (ako ih je bilo), zemalja koje ste obišli, razloga zbog kojeg putujete u Ameriku i slično i slično.
Aplikaciju ispunjavate na engleskom jeziku.
Važna napomena
Nakon što sve završite, na mejl ćete dobiti potvrdu o ispunjenom obrascu koju morate nositi na razgovor. Ovo je obavezno. Meni je to bio jedini dokument koji su mi tražili u ambasadi uz pasoš.
Korak 2 – Platite taksu za obradu i zakažite termin za vizu
Plaćanje takse za vizu se vrši preko Službenog servisa za vize Sjedinjenih Američkih Država. Kliknite na ovaj link za tačnu adresu. Moguće je kartično plaćanje, kao i na račun. Cijena vize je 160$ i novac se ne vraća, bez obzira da li ćete je dobiti ili ne.
Nakon što ste uplatili taksu, sljedeći korak je zakazati termin razgovora. Termini se zakazuju po 15 minuta, a obično više ljudi bude prisutno za vrijeme istog termina. Moj prvi slobodan termin bio je 7 dana od dana uplate takse, ali može se desiti da vam prvi termin bude i za 2-3 dana. Sve zavisi od sezone kada zakazujete razgovor.
Koju vrstu vize izabrati?
Viza za Ameriku se dijeli na više viza, te je ponekad nejasno za šta koja od njih služi. Za turističku vizu birate opciju B1, a za biznis B2. Ako vam treba samo viza za tranzit birate C-vizu, za studente je potrebna F-1 je studentska viza, za novinare je I viza, a je za sezonske radnike H-2B viza.
Nakon što ste izabrali vrstu vize za koju aplicirate, izaberite da će vam se pasoš dostaviti putem DHL-a.
Korak 3 – Spremite potrebnu dokumentacija za američku vizu
Obavezna dokumentacija koju morate imati sa sobom u suštini se sastoji od svega nekoliko dokumenta:
- Validan pasoš, koji vazi najmanje šest mjeseci nakon isteka vize.
- 1 fotografija dimenzija 5×5 cm, uslikana u posljednjih šest mjeseci. Više detalja o tome kako fotografija mora da izgleda, nalazi se ovdje.
- Ispunjen obrasc DS-160
- Isprintana strana sa intrukcijama sa sajta
- Za osobe koje su u braku, potreban je vjenčani list, učenici studenti treba da ponesu đačku knjižicu/indeks, a zaposleni ljudi potvrdu o stalnom radnom odnosu.
I manje više to je to. Osnovne stvari koje morate imati.
Međutim, u instrukcijama koje ćete dobiti, pisati će da vam mogu tražiti i još neke dokumente, odnosno da vas mogu pitate sljedeće stvari;
- Čime se bavite (koliko dugo ste zaposleni ako radite, prijašnja zaposlenja, vrsta posla)
- Da objasnite svrhu svog puta (sigurno će vas pitati zašto idete u Ameriku)
- Koliko ćete ostati
- Da li imate novca da platite troškove puta
- Ukoliko ne možete pokriti troškove puta, možete navesti ime osobe koja će pokriti čitav ili dio puta
Korak 4 – Razgovor za vizu i šta možete očekivati
Nakon što ste zakazali razgovor, nakon par dana, eto vas u ambasadi. Dišite duboku. Nema stresa. Ovo je samo razgovor kao i svaki drugi. Ništa posebno. Pred ambasadu vam savjetujem da dođete nekih 15-tak minuta ranije gdje će vas sačekati policajac koji će vam zatražiti ime i ubrzo vas uvesti u zgradu.
Ultra mega giga važno
Nikakva elektronika ne smije ući u zgradu. Ukoliko imate laptop, moraćete ga ostaviti vani, jer vam neće dati da ga unesete. Tu je bio moj prvi šok. Ne znam šta mi bi da ponesem laptop sa sobom u torbi. Još od šefa. Pa kud baš taj crni Roberte. Srećom žena pored mene čuje o čemu se radi te se nudi da mi pričuva laptop. Razmijenjujemo podatke i zahvaljujem joj se mnogo.
Mobilni telefon možete unijeti unutra, ali ga morate isključiti i ostaviti na ulazu.
Nakon toga ide provjera slična kao na aerodromu, gdje će skenirati vas i vaše stvari i dati vam dvije kartice. Jedna je vaš redni boj po kojem će vas prozvati, a druga je kartica koju čuvate i sa njom kupite vaše stvari nakon što završite.
Nakon što prođete pregled, sjesti ćete u čekaonicu sa ostalim ljudima koji su došli na razgovor.
Tu je nastao moj drugi šok.
Zamišljao sam uvijek da se razgovor za vizu odvija u nekim privatnim kancelarijama, u miru i tišini. Međutim, ono što će vas dočekati su šalteri kao u bankama, gdje svi ljudi oko vas mogu da čuju o čemu razgovarate manje više.
Ali dobro, šta je tu je.
Prvo će vas na osnovu broja koji ste dobili prozvati osobe zadužena da prekontroliše vaše papire. Meni je tražila samo pasoš i DS 160 obrazac. Tražiće vam i otisak prstiju obe ruke i nakon što sve bude u redu, vratićete se na svoje mjesto i čekati da vas konzul prozove imenom i prezimenom.
I onda sljedi ono zbog čega ste tu.
Srce odjednom počinje ubrzano da radi ali govorim sebi da je to običan razgovor. Postavlja mi pitanje na našem jezku o tome koji je cilj mog putovanja, te čime se bavim. Čim sam mu spomenuo da putujem zajedno sa agencijom Work and Travel Experience iz Banja Luke, osjećam kako potvrdno klima glavom. Govorim mu da želimo da promovišem čitav program u BiH te da mladi ljudi dobiju više informacija o tome kako to izgleda. Pita me i koliko dugo radim i koji mi je konkretan posao. Nakon što sam u par rečenica odgovorio na to, samo me pogledao, nasmijao se i rekao “Vaša viza za Ameriku je odobrena”.
I to je to? Jedan minut razgovora?
Sve ove “pripreme”, iščekivanja, sakupljanje dokumenata, ispunjavanje aplikacija, stale su u jedan minut? Mada, toliko sam srećan da i ne razmišljam već o tome. Konzul mi je rekao da će viza stići za 2-3 dana putem DHL pošte.
Kako se možete pripremiti za razgovor?
Prije svega nemojte se bojati razgovora. Moje iskustvo i iskustvo velikog broja ljudi sa kojim sam pričao je da su ti razgovori vrlo ležerni i prijatni. Budite opušteni i smijte se. Imajte jasan plan šta trebate odgovoriti na pitanja koje će vas 99% pitati (zašto putujete, šta radite/studirate, koliko dugo, da li imate nekoga u Americi, da li imate nekretnine…). Od ovih odgovora manje više sve zavisi. Imate jako malo vremena da se “prodate” te je bitno da vaša priča djeluje ubjedljivo.
Ukoliko ste zaposleni, ponudite se da mu pokažete potvrdu o svom zaposlenju. Idealno je ako već duže radite na tom poslu da vidi da razmišljate da se vratite. Ako ste student, pokažite mu indeks sa ocijenama. Poželjno je da niste obnavljali godine, te da imate još ostalih ispita kao dokaz da ćete se vratiti.
To je nekako i ključ svega. Da pokažete da vas dosta stvari veže da se vratite. Na što više načina dokažete to, šanse su vam veće da dobijete vizu.
Na kraju razgovora, dobiti ćete odgovor da li vam je viza za Ameriku odobrena ili ne.
Važno
Ukoliko putujete sa porodicom, možete na razgovor zajedno. Sve što treba da uradite je da uzmete broj jedno iza drugoga, te nakon što prozovu prvu osobu, povedite drugu sa sobom. Ne bi trebalo da bude problem.
Korak 5 – pokupite svoju vizu u DHL sjedištu i proslavite sa društvom
Najbolji dio čitave priče. Ukoliko vam je viza za Ameriku odobrena, u roku od 2 do 3 dana, stići će u sjedište DHL koje ste naveli. Prije toga, ambasada će vam poslati mejl sa kodom za praćenje na kojem možete da vidite gdje je vaš pasoš sada, te će vam javiti onoga trenutka kad stigne.
Sve što treba da uradite je da ponesete bilo kakav identifikacioni dokument (lična karta, vozačka), odete do DHL-a, preuzmete ono što ste čekali i to veče proslavite vaš odlazak u Ameriku.
Nešto za kraj – Ne slušajte tuđe priče
Ljudi pričaju sve i svašta danas. Sjećam se kako su mene prije prepadali da je teško dobiti vizu. Čak mi je i moj tata rekao da misli da je neću dobiti. “Znaš li ti koliko se teško dobija viza za Ameriku?” Kao pa jesi ti svjestan koliko je teško i slične priče. Svaka ta osoba bi našla jedan izolovan primjer neke tamo druge osobe kojoj su odbili vizu i govorili bi mi nešto tipa “eto vidiš kako ona nije dobila, a imala sve papire”.
Budite svjesni da je svačiji slučaj drugačiji i to što je moj razgovor trajao 1 minut ne znači da će i vaš. Uradite sve što je u vašoj moći da prikupite što više dokumenata kako biste pokazali vašu povezanost sa zemljom u kojoj živite i samo opušteno. Nabacite osmijeh na lice, budite prijatni i ne sekirajte se. Viza za Ameriku nije tako teška za dobiti kao što se priča.
Ono što mislim da je meni iskreno mnogo pomoglo je činjenica da sam putovao dosta u proteklom periodu, jer jedna od stvari koje vam traže da navedete u aplikaciji je koliko ste zemalja obišli u posljednjih pet godina. Kod mene, ovaj broj je iznosio preko 30, pa samim tim i činjenica da sam se nakon 30 zemalja vratio kući, govori mnogo o mojoj namjeri da se vratim i iz Amerike.
Dodatni bonus je ako kojim slučajem imate i vizu neke druge zemlje u pasošu. Mislim da ste sa tim, gotovo sigurni da dobijate.
Jako bitno
Čuo sam prije neki dan priču momka koji je uredno dobio vizu, ali mu je po dolasku na aerodrom u Njujork, zabranjen ulazak.
Razlog?
Zato što je po dobitku turističke vize pričao svojim prijateljima na Facebooku kako je sve sređeno, te kako ide tamo raditi i neće se vraćati.
Čuo sam od više izvora da ako pomisle da nisi iskren u svojim tvrdnjama mogu dodatno da te provjere, što su očito i uradili, te su pronašli te poruke koje je slao prijateljima, ištampali ih i pokazali kada je stigao na aerodrom, te ga vratili kući.
Zato ljudi, pamet u glavu.
I na kraju kad dobijete vizu, odete u Njujork i vidite sve ono o čemu ste sanjali.
Autor: Robert Dacešin
Izvor: Rio- priče sa putovanja