Uhvatim sebe u momentu razmišljanja, da život može da mi stane u jednu šaku i kada bih trebala da otvorim tu šaku i izaberem nešto iz svog života, ne bih znala šta da izaberem, jer nemam puno izbora. Često ne razumijem razlog svog postojanja, to je pitanje koje se uvijek nekako zadesi u mojoj glavi i koliko god da se trudim i pokušavam da nađem odgovor, ne uspijeva mi. A moj život teče dalje i ne čeka me da saznam odgovor. Pomislim da dosta ljudi na ovom svijetu osjeća isto što i ja, da su mnogi možda zbunjeni i da zapravo ne znaju zašto je ovaj život birao baš njih i zašto su baš oni dio,ove životne priče. Pitam se ponekada da li je život samo obična borba?
A ljubav, samo jako osjećanje? Nadam se da nije, jer da jeste, gdje bi tu bio smisao? Život i ljubav su povezani, idu jedno uz drugo. Da nema ljubavi, ne bi bilo ni života, a onda opet, kakav bi to život bio bez ljubavi? Odlučujem se i za jedno i za drugo, zato što mogu, zato što ja tako želim, zato što biram da volim više, biram da živim hrabrije, biram da donosim odluke srcem, a srce je vođeno ljubavlju, a ljubav mi daje snagu,i daje punoću mom životu.
Odlučila bih da putujem više. Toliko sam očarana ljepotama ove planete, svaki dio ove zemlje je pažljivo stvoren i svaki dio, ima svoje čari. Posebnost i savršenstvo su dvije glavne karakteristike ove zemlje, dvije riječi, koje je perfektno opisuju. Samo otići odavdje gdje sam sada, otići negdje daleko. Željna sam slobode, željna sam da još bolje i dublje upoznam svaki kutak na ovoj planeti, da upoznam nove ljude, nove kulture, nove religije, da probam drugačiju hranu, da umočim noge u more, da vidim nebo iz druge perspektive, da osjetim toplotu sunca, tamo gdje drugačije grije…!
Da, odlučila bih se i za ljubav, ne bih dozvolila da moja osjećanja budu potisnuta, već uvijek iskreno rečena, jer ćutanje mi je oduzelo jako puno toga, ćutanje me je zarobilo, dovelo me je do toga, da nikada nisam iskreno voljela i nisam bila voljena.
Mislim da bih ponovo birala njega, iako mi njegova ljubav nikada nije bila uzvraćena, a moja ljubav prema njemu je opet bila velika. Birala bih ga, samo njega, jer ga je srce uvijek biralo i uvijek mu se vraćalo. Svakako bih birala da volim sebe malo više, jer znam da ako ne volim sebe, ne mogu voljeti ni druge. Ovaj put bih bila malo drugačija “ja”, naučila bih sebe od početka, da strah nikada ne smije da bude pobjednik, može samo da bude ona motivacija, koja kaže da stvari kojih se najviše bojim jesu stvari koje baš treba da uradim!
Izvor: zivotnakutija.com
