Mona Eltahavi (Mona Eltahawy) je autorka feministkinja, sa adresama u Kairu i Njujorku. Ona je autorka knjige “Marama i himen:. Zašto Bliskom istoku treba seksualnu revoluciju” (Headscarves and Hymens: Why the Middle East Needs a Sexual Revolution).
Ona je pokrenula kampanju na društvenim mrežama, koju prati heštag #MosqueMeToo. Ovo je njen tekst koji je objavljen na portalu thelily.com.
Mlada Pakistanka Sabika Kan (Sabica Khan) je na svom Facebook profilu nedavno opisala svoje zastrašujuće iskustvo na svetom mjestu islama u Meki, u Saudijskoj Arabiji. Pisala je o tome kako je seksualno uznemiravana tokom tavafa, obreda hoda oko Kabe (“kocka”; “utočište islama” – centralno je svetilište islama, koja se nalazi u sredini velike džamije u Meki).
Kao odgovor, stotine muslimanskih žena su iznijele slična iskustva na njenom zidu. Njena poruka je podijeljena više od 2.000 puta. Da je podržim, pokrenula sam kampanju uz heštag #MoskueMeToo i tvit o seksualnom zlostavljanju koje sam doživjela tokom hadža. Tokom dva naredna dana, retvitovan je hiljadu puta. Podjednako je dijeljen na indonežanskom, arapskom, turskom, francuskom, njemačkom, španskom i farsi jeziku. Nikada prije nisam naišla na takvu reakciju.
Bilo je ohrabrujuće vidjeti toliko muslimanskih žena koje su riječi “I ja” napisale uz nešto što je toliko tabu. Njihova iskustva su, nažalost, toliko slična mom. Godine 1982., kada sam imala 15, dva puta sam seksualno napadnuta dok smo moja porodica i ja obavljali hadž.
Drugi napad se desilo tokom rituala ljubljena Crnog kamena na Kabi. Moja majka i ja smo čekale da policajac zadužen za regulisanje rodnih kolona (muškarci i žene su razdvojeni) rukom zaustavi muškarce da mi žene možemo nastaviti obred. Kad sam se sagnula da poljubim kamen, policajac me je pomilovao po grudima.
Nisam mogla da se okrenem i da mu se suprotstavim. Kasnije u životu sam naučila šta treba da radim u takvim prilikama, ali sa 15 godina sve što sam mogala da uradim je da zaplačem. Osjećala sam se loše jer sam tako nešto doživjela na za nas muslimane svetom mjestu, a lično nisam učinila ništa zbog čega bi trebalo da se stidim.
Nešto se slomilo u meni, ali je bilo potrebno da prođu godine da to i priznam.
To sam pokopala duboko u sebe. Nikada nisam spominjala da se dogodilo. Nisam poznavala nikoga ko je doživio sličan užas. Ko bi mi povjerovao da mi se desilo nešto tako strašno na takvom svetom mjestu? Bilo je bolje da ćutim. Imala sam 15 godina i poželjela sam da sakrijem svoje tijelo od muškaraca. Tako sam počela da nosim hidžab. Naravno, to što sam bila pokrivena od glave do pete tokom hadža nije me zaštitilo. Ali opet, bila sam dijete i samo sam htjela da se sakrijem.
Bilo je potrebno da tokom devet godina, koliko sam nosila hidžab, doživim još nekoliko puta da me dodirnu bez moje dozvole da naspolijetku shvatim da seksualni napadi nemaju veze s tim kako sam obučena. Imaju veze jedino s predatorom koji te napadne. Takođe sam morala odrasti kako bih uspjela shvatiti da su ljudi koji su me napali tokom hadža iskoristili to sveto mjesto znajući da ću upravo zbog toga da ćutim. Oni su znali da mi niko neće povjerovati. Tada nisam znala za pisca Odrija Lorda (Audre Lorde), ali sam vremenom počela da shvatam šta je mislio kad je rekao “Vaše ćutanje vas neće zaštititi.”
I tako sam počeo da pričam o tome. Prvi put sam o tome govorila pred grupom žena iz više zemalja na skupu u Kairu, kada me je jedna Egipćanka pozvala u stranu i rekla da prekinem govoriti o tome pred strancima, jer tako šaljem “lošu sliku o muslimanima”. Odgovorila sam da se tako nešto nije desilo samo meni, ali i da lošu sliku o muslimanima zapravo predstavljaju ljudi koji su me napali.
Sljedeći put sam javno govorila o tome u jednoj popularnoj televizijskoj emisiji u Egiptu, 2013. godini, i time postala prva osoba u toj zemlji koja je javno progovorila o seksualnom zlostavljanju tokom hadža. To je bila tabu tema, ali su se nakon toga počele javljati žene koje su doživjele slična iskustva.
O tome sam pisala u svojoj knjizi, objavljenoj 2015. godine, jer sam željela trajni zapis o tome šta mi se desilo. Prošle godine, dok su se muslimani iz cijelog svijeta pripremali za hadž u Meku, postavila sam niz tvitova da sam bila seksualno zlostavljana tokom hodočašća, jer sam željela da upozorim muslimanke. Dok saudijske vlasti ne preduzmu konkretne korake, moramo zaštititi jedna drugu. Muškarci moraju da prestanu da nas napadaju! A mi žene širom svijeta, bez obzira na vjeru, znamo da, dok se to ne desi, moramo se uzajamno pomagati i podržavati.
Pozivam muslimanske žene da koriste #MosqueMeToo i govore o seksualnom nasilju tokom hadža i na drugim svetim mjestima!
Šta još možemo učiniti? Predlažem da imam Velike džamije u Meki tokom hadža prizna da su muslimanske žene izložene seksualnim napadima tokom hodočašća i da muškarci tu na tom svetom mjestu treba da poštuje žene. Saudijske vlasti moraju pokrenuti kampanju za bezbjednost hodočasnica i formiraju organe koji će osigurati bezbjednost svake žene. Takođe, policajci predatori moraju odgovarati zbog toga, a žensko bezbjednosno osoblje mora biti prisutno na svetim mjestima. Njih nekoliko stoji na ulazu – ali je njihov glavni zadatak da opominju žene da moraju biti pravilno pokrivene.
Ja nisam naivna. I ja dobro znam da su muslimanke u nezavidnom položaju. S jedne strane su islamofobi i rasisti, spremni da demoniziraju muškarce, a s druge “zajednica” spremna da se međusobno brani i ćuti o tome kako ne bi odaslala negativnu sliku o muslimanima. Nijedna strana ne brine o dobrobiti muslimanskih žena.
Kada sam seksualno napastvovana tokom hadža, imala sam 15 godina i bilo me je sramota. Sada imam 50 i ne osjećam sram. Nikada neću biti na strani islamofoba i rasista. Ali između “zajednice” i muslimanki, uvijek ću izabrati moje sestre.
Izvor: Lola magazin
