Pablo Neruda čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto.
Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije “Španjolska u srcu” u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.
Danas vam donosimo njegovu ljubavnu poeziju u kojoj ćete, nadamo se, uživati.
Meni dovoljna
Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjeti će u nebo ono što
je spavalo u tvojoj duši.
U tebi je varka svakoga dana, stižeš
ko rosa na cvijetne latice, potkopavaš
obzorje svojom odsutnošću, poput
talasa bježeći neprestano.
Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju jedra i jarboli,
ti si kao oni, visoka i ćutljiva
i često tužna kao putovanje.
Utočište, kao stari put, nastanjuju
te jeke i glasovi čežnje, budim se
ponekad, sele se i bježe ptice što su
spavale u tvojoj duši.
Pablo Neruda
